Moja L. će uskoro napuniti 11 mjeseci - što je starija to više cica (ili se to meni čini

), tek, noć nam ne može proći bez dva, tri ili četiri podoja. A ujutro, računajući od prvog danjeg svjetla, doji sve dok ja mogu izdržati i ne pobjegnem iz kreveta. Ona ne otvara oči, samo laganini zakmeca, otvori usta, rukicama lovi dojku da ju locira kako bi se bacila na bradavicu.
Ponekad sam ujutro tako ukočena da se jedva izvučem iz kreveta i voljela bih da ona hoće odspavati još koju minutu nakon mog ustajanja.... ali ne, ko na znak, čim se ja vratim iz kupaonice ona se podiže, protrlja okice, nabaci široki osmjeh na lice i počinje novi dan! Mama uzmi me iz kreveta, dugo te nije bilo!
