Rekla sam nešto općenito ne analizirajući situaciju koju zapravo ne znam, a referirajući se na to da je dijete razočarano školom i da mu je dosadno - što je dosta česti problem s djecom i školom, pa sam o tome i iznijela svoje mišljenje.tanja_b prvotno napisa
Zapravo, konkretan problem možda i nije tema moje lamentacije, nego upravo ovo s površine - dosada i razočarenje. Konkretan problem topica možda će se uspješno riješiti na posve drugi način, ovo je samo jedan pristup stvari.
Razočarenje je dio života; ponekad se nešto može napraviti da se svijet promijeni (i život), a ponekad ne. Isto kao i dosada. S dosadom se susrećemo cijeli život i moramo je naučiti podnositi bez da radimo tantrum svaki put kad nam je dosadno.
I mišljenja sam kako nije ni dobro da vječito mi ravnamo puteve našoj djeci - jer nije stvar u tome da svijet postane bolji - nego da mi naučimo biti bolji, vladati sobom, od limuna raditi limunadu, a samim time i svijet postaje bolji.
Ponekad treba promijeniti razred, školu, državu.
Ipak, često se ne može, i ne treba.
Hoću reći da su sve situacije izvrsne da naša djeca uče o tome kako je to živjet na zemlji, i pri tom se tako razvit da u svemu još uspiješ naći dobro, veseliti se i radovati - ne zato jer se svijet postavio naglavačke da tebi bude dobro, nego jer ti u sebi imaš onaj klik kojim od najgore dosade možeš napraviti sebi nešto dobro i lijepo, ili barem podnošljivo.
Ako dijete uvijek ovisi o energiji nastavnika da bi učilo i radilo malo će teže kasnije savladati situacije u kojima je samo sa sobom, ili lošim šefom. Dijete je naravno malo i nastavnici zapravo rade imprint ne samo nastave nego i emotivnih stanja vezanih uz učenje; ali dijete ima i mamu i tatu koji mogu naučiti dijete kako da svoje osjećaje dosade, ljutnje i ostaloga svladava tako da ih kanalizira u red, rad i disciplinu
Po meni to je najvažnije što dijete u školi može dobiti; a to ne može dobiti samo od škole, tu su roditelji zapravo još i važniji.
ps Ja sam prosvjetne struke pa nemam iluzija da je nastavnik jednako ljudska veličina, ili čak kompetentan i isto tako znam da jednostavno nije moguće iznjedriti dovoljan broj sjajnih nastavnika da svako dijete ima jedan takav primjerak. Nastavnici nešto uče djecu, barem to; većina njih ima dobre namjere i dragi su. Ali mnogi od njih da se ubiju ne mogu postati nastavnici kakve mi želimo svojoj djeci i zato to od škole i od drugih institucija i ne očekujem.
Druga važna lekcija za mene je reći djetetu da su ljudi različiti i da ih moramo prihvaćati; i ćudljive, i nepametne i ovakve i onakve; upirati prstom u drugoga da se promijeni da meni bude lakše nije baš neka lekcija. Ako nastavnik nije baš temeljno prase od čovjeka, ja sam uvijek za to da se djetetu kaže kako je njegova dužnost da piše, čita, uči, sluša, pokuša skužit o čemu se radi, a isto tako dužnost mu je da razumije sebe. I da to što je u njemu - i dosada i bijes i razočarenje i ljutnja - dijeli s drugima na konstruktivan način.
 |
|||
Odgovori s citatom