nasilje u vrtiću

Moja najveća ljubav ima problema! On je tako dobar i drag, plah po prirodi i nažalost omiljena meta malih nasilnika. Prvi put mu se to dogodilo sa tri godine, kad ga je jedan dječačić pri spavanju udarao šakom u stomak, odnosno, pošto sam ja tada bila trudna on je to prepričao da ga je "udario po sekici". I to se trajalo dok više nije mogao trpiti, pa nam se konačno povjerio.
Sad, godinu i pol kasnije, druga sredina, jučer me dočeka uplakan da su ga dečki tukli - njih troje, i još su mu ispred mene prijetili da je kukavica i da će opet... A njihove mame slušaju i... ništa. Rekla sam mu ispred svih da je on jači i da odsad udari svakog ko njega i pokuša.
Ali što napraviti da ga to ne prati kroz život... Mislila sam ga upisati na neku borilačku vještinu, da mu malo popravim samopouzdanje, da postane svjestan da im se može suprostaviti... Ako neko ima sličnih iskustava, molim pomoć!

ja imam više djece i svaki na svoj način ali da se osvrnem na mirnog,danas ima 7 godina pošao u prvi razred i promjenio se iz temelja aktivno sudjeluje u svim nevoljama,tuči,prepirci tako da se danas pitam gdje su ona lijepa vremena.Ne brini doći će on na svoje samo ne dozvoli baš da ga tlače brani ga reci teti u vrtiću budi dosadna ako treba,nažalost djeca su se promjenila previše je revolta valjda se vrijeme promjenilo i dobri se moraju izborit za svoje mjesto.nemoj očajavat polako naprijed

Pokušaj razgovarati s njihovim roditeljima, ako ne reagiraju i ako se nasilje bude ponavljavlo svakako se obrati tetama u vrtiću, vrtićkom pedagogu, a kao krajnju mjeru, ukoliko ništa ne pomogne iznesi stvar ravnatelju.

moje dijete, dobro, uzorno dijete koje tete uvijek stavljaju kao primjer dobrog ponašanja i pristojnosti danas je donijelo nožić u vrtić... ima onaj multipraktik švicarac kojim rezbari po drvu, rezucka hranu na obiteljskim boravcima u prirodi itd.
toliko ga je pogodila činjenica da je napravio nešto krivo da sam ga morala dovesti kući zbog bolova u stomaku... ridao je kao tužna godina....

i ja koja uvijek pazim na njihovo ponašanje sam više nego ljuta na njega... svašta se moglo dogoditi i uopće o tome ne mogu razmišljati - što da se neko drugo dijete dohvatilo tog noža...

razgovarala sam s njim i još ću razgovarati, ali on je i sam "svjestan" (koliko dijete može biti svjesno) svoje pogreške i pogodilo ga je strašno... nožić smo spremili i dogovorili se da će mi ubuduće reći svaki put kada ga želi uzeti pa ću mu ga ja dati i kasnije spremiti...

što još učiniti?

Originally Posted by purple rain

moje dijete, dobro, uzorno dijete koje tete uvijek stavljaju kao primjer dobrog ponašanja i pristojnosti danas je donijelo nožić u vrtić... ima onaj multipraktik švicarac kojim rezbari po drvu, rezucka hranu na obiteljskim boravcima u prirodi itd.

:shock: Pa kako ga je samo "prošvercao" a da nisi vidjela??
Reci mu da nije on kriv, a i nije. On je samo ponio u vrtić nešto s čim se igra doma...kao što druga djeca ponesu medeka, autić... tak da ja mislim da mu ne treba govoriti da je pogriješio, nego se jednostavna potkrala greška jer neke su stvari samo za po doma uz nadzor mame i tate a neke se stvari mogu svugdje nositi... ne znam reci mu da je sve ok i puno ga ljubi...
uf..

Originally Posted by purple rain

i ja koja uvijek pazim na njihovo ponašanje sam više nego ljuta na njega... svašta se moglo dogoditi i uopće o tome ne mogu razmišljati - što da se neko drugo dijete dohvatilo tog noža...

Pa nije fer da si ljuta na njega.. budi ljuta na sebe! Ne znam koliko ti dijete ima godina, ali otkud da ono zna da nožić ne smije nositi u vrtić. Ne razmišlja on kao mi odrasli da nož znači - nekog porezati, krv, bol, nesreća...

djetetu uopće nebi trebao biti dostupan taj nož osim pod tvojim nadzorom
nije on kriv :/

Jelena.rd ja ne mogu da shvatim tvoju pomirljivu reakciju.

Prvo bi tu trojicu oprala recima, da se ne usude ga vise taknuti, onda bih obavestila tete i rekla da ne dolazi u obzir da ga bilo ko mlati, kukavica ili ne, onda bih nazvala mame doticnih pa bi i njima rekla sta se desilo i da ocekujem da se to vise ne desi...

Sram bilo i njih trojicu i tete i roditelje im.

Jako se razestim na maltretiranje u vrticu.

pa sta jos nisi rekla tetama :? :shock: tete su tamo da paze a ako se nesto RUZNO desava a one nisu to vidjele nece ni reagirati ....vjerovatno da znaju bi vec nesto poduzele ,..jer razmisli .mozda tvoje dijete nije jedino samo sta je tvoje tebi reklo a drugi mozda jos trpe a tete neznaju .............odmah reci tetama i reci da su pred svojim roditeljima cak prijetili ............

Originally Posted by krumpiric

djetetu uopće nebi trebao biti dostupan taj nož osim pod tvojim nadzorom
nije on kriv :/

znam...
jučer smo pričali kada se smirio... prekjučer popodne je on rezuckao kutiju od pekača za kruh - pravio je prozore i vrata... mene je susjeda zamolila da joj supruga odvedem na hitnu i vratila sam se tek na večer kasno.. na nožić nisam ni mislila... on ga je stavio u džep i zaboravio na njega... zna da ga ne smije nositi nigdje jer je to uvjet da ga uopće i uzme...
u vrtiću je skužio da mu je u džepu i dao ga teti - normalno ona se šokirala i eto...
a jadničak mi svako jutro pokaže što stavlja u džep i nosi u vrtić (neke igračkice, ili cd-ove) jer su tete na početku godine naglasile da pazimo što nose zbog manje djece....

Jelena.rd ja bih prvo sve lijepo rekla tetama i jasno naglasila da očekujem da se to ne smije nikada ponoviti... ako ne upali, zvala bih roditelje i ponovila to isto... a treći put bih obavijestila policiju pa neka se onda češu...

Bog cure, hvala na odgovorima. Razgovarala sam s tetama, i obećale su dodatno pripaziti i da će ga poticati da se zauzme za sebe. Ali moj Bartul se jednostavno ne bori za sebe. Jučer je ponio pez bombone, da ih podjeli s prijateljima. Čim je ušao u vrtić jedan dečko mu ih uzme iz ruke, podjeli s drugima, a on... ništa. Moram nešto poduzeti da on shvati da se nema čega bojati... On jednostavno ne razumije da netko ima potrebu da bude nasilan.

Originally Posted by jelena.rd

Jučer je ponio pez bombone, da ih podjeli s prijateljima. Čim je ušao u vrtić jedan dečko mu ih uzme iz ruke, podjeli s drugima, a on... ništa.

Dobro on nista, ali ti si videla, zasto nisi reagirala. On ne moze da shvati sta treba da uradi, ali ako budes aktivno reagovala i vodila ga kroz situacije shvatice, naucice sta treba da radi. Ne mozes ga prepustiti samom sebi i kazati on ne zna da se zauzme za sebe.

Originally Posted by Marion

Originally Posted by jelena.rd

Jučer je ponio pez bombone, da ih podjeli s prijateljima. Čim je ušao u vrtić jedan dečko mu ih uzme iz ruke, podjeli s drugima, a on... ništa.

Dobro on nista, ali ti si videla, zasto nisi reagirala. On ne moze da shvati sta treba da uradi, ali ako budes aktivno reagovala i vodila ga kroz situacije shvatice, naucice sta treba da radi. Ne mozes ga prepustiti samom sebi i kazati on ne zna da se zauzme za sebe.

Točno tako, od koga će naučiti kako da se zauzme za sebe ako mu ti ne pokažeš vlastitim primjerom?

Moja curica je također jako plaha ali na svu sreću u njenog grupi nema nasilja, nikada do sada mi nije došla ogrebena a niti mi nije rekla da ju je netko udario.

Mislim da bi trebalo reći tetama, one su tu prve, ali tko zna da li će imati koristi jer je očigledno grupa takva a njima je svejedno.

Originally Posted by purple rain

Originally Posted by krumpiric

djetetu uopće nebi trebao biti dostupan taj nož osim pod tvojim nadzorom
nije on kriv :/

znam...
jučer smo pričali kada se smirio... prekjučer popodne je on rezuckao kutiju od pekača za kruh - pravio je prozore i vrata... mene je susjeda zamolila da joj supruga odvedem na hitnu i vratila sam se tek na večer kasno.. na nožić nisam ni mislila... on ga je stavio u džep i zaboravio na njega... zna da ga ne smije nositi nigdje jer je to uvjet da ga uopće i uzme...
u vrtiću je skužio da mu je u džepu i dao ga teti - normalno ona se šokirala i eto...

Ako smijem reći, ja mislim da je tvoje dijete IZVRSNO postupilo!
Kada je vidio nožić predao ga je teti, jer je znao da ga ne smije imati i obratio se odrasloj osobi.

Po meni je njegovo ponašanje bilo za pohvalu.

Originally Posted by Maslačkica

Originally Posted by purple rain

Originally Posted by krumpiric

djetetu uopće nebi trebao biti dostupan taj nož osim pod tvojim nadzorom
nije on kriv :/

znam...
jučer smo pričali kada se smirio... prekjučer popodne je on rezuckao kutiju od pekača za kruh - pravio je prozore i vrata... mene je susjeda zamolila da joj supruga odvedem na hitnu i vratila sam se tek na večer kasno.. na nožić nisam ni mislila... on ga je stavio u džep i zaboravio na njega... zna da ga ne smije nositi nigdje jer je to uvjet da ga uopće i uzme...
u vrtiću je skužio da mu je u džepu i dao ga teti - normalno ona se šokirala i eto...

Ako smijem reći, ja mislim da je tvoje dijete IZVRSNO postupilo!
Kada je vidio nožić predao ga je teti, jer je znao da ga ne smije imati i obratio se odrasloj osobi.

Po meni je njegovo ponašanje bilo za pohvalu.

X
I onda na ponašanje za pohvalu, on dobije velike špotancije, mislim da nije u redu. :/

Originally Posted by jelena.rd

Mislila sam ga upisati na neku borilačku vještinu, da mu malo popravim samopouzdanje, da postane svjestan da im se može suprostaviti...

Idealno, jer na borilačkim vještinama uče djecu da se bore jedino u slučaju napada, tako da će dijete razvijati motoriku i igrati se i družiti, a postajati mudrije i jače i definitivno ga nitko neće imati želju udariti...

Osim toga, na treninzima će vježbati kako uzvratiti udarac - što dijete recimo ja ne bih znala naučiti

Moj dragi od kada je krenuo, sa svojih 28 g., na aikido - je preporođen

Naime, u aikidu postoji i duhovna komponenta, meditacija...

Al karate, nanbudo il što već imate u blizini jednako su dobri

Originally Posted by Anemona

I onda na ponašanje za pohvalu, on dobije velike špotancije, mislim da nije u redu. :/

znam...
jučer je u onoj cijeloj strci oko njegove trbobolje ispala zbrka i nisam uspjela sve razlučiti, kasnije kad se smirio i sve mi ispričao, skužila sam da nije kriv...

evo kako se to rješava u školi, a vjerojatno je slična stvar i za vrtić:

- Pozivanje roditelja djece koja zlostavljaju drugu danas ne rješava ništa. To su starinske metode koje su se u školi primjenjivale prije 30 godina. Škola o nasilju nad djetetom treba obavijestiti ministarstva obrazovanja i socijalne skrbi koja će poslati u školu svoj stručni tim koji će raditi i s nasilnom djecom, sa žrtvom te s njihovim roditeljima.

"Nasilna djeca nasilje povezuju sa zabavom, čemu su doprinijeli i razni realityji", kaže psihologinja dr. Gordana Buljan Flander
U slučaj se mora odmah uključiti i ravnatelj škole i razrednik te pedagog, psiholog i socijalni radnik. Ako se unatoč svemu što je škola poduzela problem ne riješi ili je netko od službi ili stručnjaka zakazao, u školu treba ući policija i državno odvjetništvo, a obiteljski sudac će nadzirati mjere izrečene roditeljima i provjeravati jesu li stručnjaci poduzeli sve potrebno za zaštitu žrtve.

Ako se roditelji ne drže odluke obiteljskog suca te i dalje dopuštaju da njihovo dijete vrijeđa i tuče drugo dijete protiv njih se podnosi kaznena prijava za sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe, a prijeti im kazna do tri godine zatvora. Može ga se kazniti i uvjetno uz prijetnju zatvorom. Kazneno se može goniti i odgovorni djelatnik škole ili državnog tijela koji namjerno ili iz nehaja ne provodi odluke suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta, a kazna je ista.

Škola je odgovorna i kad se nasilje iz škole preseli u virtualni svijet

Originally Posted by PericaY2K

evo kako se to rješava u školi, a vjerojatno je slična stvar i za vrtić:

- Pozivanje roditelja djece koja zlostavljaju drugu danas ne rješava ništa. To su starinske metode koje su se u školi primjenjivale prije 30 godina. Škola o nasilju nad djetetom treba obavijestiti ministarstva obrazovanja i socijalne skrbi koja će poslati u školu svoj stručni tim koji će raditi i s nasilnom djecom, sa žrtvom te s njihovim roditeljima.

"Nasilna djeca nasilje povezuju sa zabavom, čemu su doprinijeli i razni realityji", kaže psihologinja dr. Gordana Buljan Flander
U slučaj se mora odmah uključiti i ravnatelj škole i razrednik te pedagog, psiholog i socijalni radnik. Ako se unatoč svemu što je škola poduzela problem ne riješi ili je netko od službi ili stručnjaka zakazao, u školu treba ući policija i državno odvjetništvo, a obiteljski sudac će nadzirati mjere izrečene roditeljima i provjeravati jesu li stručnjaci poduzeli sve potrebno za zaštitu žrtve.

Ako se roditelji ne drže odluke obiteljskog suca te i dalje dopuštaju da njihovo dijete vrijeđa i tuče drugo dijete protiv njih se podnosi kaznena prijava za sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe, a prijeti im kazna do tri godine zatvora. Može ga se kazniti i uvjetno uz prijetnju zatvorom. Kazneno se može goniti i odgovorni djelatnik škole ili državnog tijela koji namjerno ili iz nehaja ne provodi odluke suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta, a kazna je ista.

Škola je odgovorna i kad se nasilje iz škole preseli u virtualni svijet

Teška demagogija poštovane sutkinje Lane Pöte Kujundžić!!! Papir i web prostor sve podnose!

Mi nasrecu nismo imali nikakvih nasilnih slucajeva, al se moja tesko uklopila na promjenu vrtica. Tu su vec formirane grupice,pozivanja na rodjendane..., ona se nekako ne uklapa, ali vrijeme je vec nesto napravilo.

Prosle godine ka je bio Sv Nikola svi su dobili darove, a naknadno su nakon popodnevnog spavanja dobili jos nesto (vjerovatno slatkise), a Marta je otisla doma. Drugo jutro doceka nas djevojcica na hodniki veli Marti da bas dobra kaj je otisla i nije dobila svoj poklon.
Tad sam ja maloj rekla da ju sram bilo, jer da je ona otisla doma, Marta ostala, Marta bi njoj spremila poklon za nju i danas joj predala (i bi da joj niko nis ne veli). Mala se posramila i sad je malo ljubaznija

Ucim dijete da bude dobra prema svima, i ne dam nikome da bude drugacijiprema njoj1

Tema za mene...

I moj malac je cesto na meti "nasilnika". Stavila sam pod navodnike jer mislim da to u jaslicama jos nisu nasilnici kao takvi. Doma ga odgajamo tako da se udarati ne smije nikoga, al eto, neku djecu tako ne uce pa moj malac najcesce bude ugrizen, udaren, izgreban. Bas je ovih dana na meti jednog malca, kaze teta da ne moze vjerovat kolko se ovaj mali uhvatio za njega. Ne pomazu ni razgovori ni objasnjavanja, taj malac ne prica bas puno pa kaze teta da je u tome vjerovatno problem jer se ne zna drukcije izraziti. Uglavom ovaj moj jadnicak ima strah od vrtica i stalno prica kako ga boli di ja je ovaj ugrizao, a ugrizao ga je posteno, nekoliko puta na isto mjesto.

Ja sam mu rekla da, ako ga ovaj opet napadne kaze neka prestane i neka kaze teti, al mislim da je jos premali da bi tako reagirao, nebi htjela bas da mu vraca istom mjerom. Mama od tog klinca mi se ispricala, sto mi je skroz nepotrebno jer ono, nije ga ona ugrizla.
Nadam se da su to sve faze, smeta me samo sto, kad god neko dijete dode u tu fazu okomi se na moje. Jer je eto, tih i povucen. :/

Koksy, kao da opisuješ moje dijete. On je jednostavno takav. Ja samo želim na vrijeme reagirati, ne želim da ga ta uloga žrtve prati kroz život. Ja sam odlučila upisati ga na judo, ali zapravo mislim da je dobra bilo koja aktivnost koju će dijete uspješno pratiti, da mu podigne samopouzdanje... Javit ću dojmove kad krenemo!

prošle godine pri privremenom spajanju grupa (filip je neka neuobičajena grupa s djecom od 3 do 7 godina) moje se sin žalio na nekog dečkića kako ga tuče, gura i sl. muž je zamolio tetu da malo pripazi i tako je sve završilo.
ja sam bila jako zabrinuta jer je moj sinek bio baš nježna dušica, stvarno nenasilan.
ovu godinu filipova grupa i grupa tog dečkića su se spojile i pomalo sam strepila što će biti. dogodilo se baš nešto čudno. filip je u međuvremenu postao nasilniji (voli borbene igračke i crtiće) i popularniji među djecom i zna mi reći kako on zeza tog dečka i kako se neće igrati s njim.
mogla bi reći, kolo sreće se okreće, ali ipak sam zabrinuta.

Ja sam za to da treba porazgovarati i upozoriti tete, a i skrenuti
pozornost i samim roditeljima nasilnog djeteta.

Ja sa svojom djecom jako puno razgovaram i objašnjavam svaku situaciju u kojoj se nađemo.
Naravno da i ponekad pogriješim i reagiram krivo ali i to je sastavni dio njihovog odrastanja.
I pogreške su prisutne i na njima se uči.

Djetetovo samopuzdanje treba poticati ali sam zagovornik tko tebe kamenom ti njega kruhom.
Moj ljubavić ima prijatelja u vrtiću koji ga stalno nešto lupka i u par navrata ga je moj sin kad mu je dojadilo opalio nazad
i zna da to nije u redu i sam odmah sve prizna i puno radimo na tome.

Za svojih pet godina je zato toliko verbalno jak sa izražavanjem da puno njih pomisli kad ga čuju a ne vide da je to neki srednjošokolac
i to je ono na čemu ću ja inzistirati, naravno podloga je prije svega pristojnost.
On nasilnike "obori" rječima i sami se jednostavno povuku jer se valjda osjete bedasti kaj ne razumiju petogodišnjaka.
U parku sam se samo jednom umiješala kad je situacija bila po život opasna.

U današnje vrijeme kad je itekako previše nasilja u svijetu,
djecu nebi trebali poticati da budu dio toga uzvračajući udarce
jer jedan udarac vodi drugom i tako sve započinje.
Treba puno puno razgovarati!

Originally Posted by no@

Teška demagogija poštovane sutkinje Lane Pöte Kujundžić!!! Papir i web prostor sve podnose!

Ovo sam navela citat Gordane Buljan Flander... Ali kužim da želiš reći da je sistem ono - apstraktan....

Originally Posted by PericaY2K

Ovo sam navela citat Gordane Buljan Flander... Ali kužim da želiš reći da je sistem ono - apstraktan....

ne! ovo je od G. Buljan Flander:

"Nasilna djeca nasilje povezuju sa zabavom, čemu su doprinijeli i razni realityji", kaže psihologinja dr. Gordana Buljan Flander

i ovo:

Škola je odgovorna i kad se nasilje iz škole preseli u virtualni svijet

a ovo je citat sutkinje Lane Pöte Kujundžić:

- Pozivanje roditelja djece koja zlostavljaju drugu danas ne rješava ništa. To su starinske metode koje su se u školi primjenjivale prije 30 godina. Škola o nasilju nad djetetom treba obavijestiti ministarstva obrazovanja i socijalne skrbi koja će poslati u školu svoj stručni tim koji će raditi i s nasilnom djecom, sa žrtvom te s njihovim roditeljima.

U slučaj se mora odmah uključiti i ravnatelj škole i razrednik te pedagog, psiholog i socijalni radnik. Ako se unatoč svemu što je škola poduzela problem ne riješi ili je netko od službi ili stručnjaka zakazao, u školu treba ući policija i državno odvjetništvo, a obiteljski sudac će nadzirati mjere izrečene roditeljima i provjeravati jesu li stručnjaci poduzeli sve potrebno za zaštitu žrtve.

Ako se roditelji ne drže odluke obiteljskog suca te i dalje dopuštaju da njihovo dijete vrijeđa i tuče drugo dijete protiv njih se podnosi kaznena prijava za sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe, a prijeti im kazna do tri godine zatvora. Može ga se kazniti i uvjetno uz prijetnju zatvorom. Kazneno se može goniti i odgovorni djelatnik škole ili državnog tijela koji namjerno ili iz nehaja ne provodi odluke suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta, a kazna je ista.

(imam novine - VL - u kojem je objavljeno)
ne mislim da je sustav apstraktan, naprotiv! sutkinja za djecu i mladež sigurno zna vrlo konkretno koliko je roditelja i koliko djelatnika škola do sada završilo u zatvoru zbog spomenutih propusta! :/

Ja ne razumijem zašto uvijek prvo treba doći do problema i tek onda zvati stručno osoblje.
Ne bi li bilo bolje unaprijed raditi sa djecom i tetama? Recimo da barem jednom godišnje u vrtić dođe stručan tim i proba djeci objasniti kroz igru zašto nije dobro nekoga gristi ili tuči.

Vjerujte, velika većina odgajatelja i učitelja radi puno na prevenciji nasilja (jer oni su čitavo svoje radno vrijeme s tom djecom), ali to nije dovoljno ako dijete doma i u drugim okruženjima i kroz medije prima poruke da je nasilje prihvatljivo u nekim situacijama. Nisu čak ni svjesni da je to nasilje! Odgajani su nasilno i prenose to na svoju djecu... Nisam pametna što tu učiniti... Ako tko dozna, nek dojavi, bilo bi mnogima korisno.

Ja sam u strahu. Moj miš kreče ovaj tj u jaslice. Puže i diže se sam. Bit će najmanji u grupi.
Problem je što ga zadnjih dva tj svakodnevno vodim među djecu različitih uzrasta na druženje.
Malima grize ruke i čupa dude iz usta jer ih nikad nije imao.
Velike čupa za kosu i grize. Ponaša se prema njima kao da su igračke.
Strah me da se nitko neće družiti s nama.
On je mali i to radi iz ljubavi. Obožava djecu i druženje s nijma.
Kada prerastu te napade grickanja i čupanja?

Originally Posted by jkitanov

On je mali i to radi iz ljubavi.

Ovo mi je nekako nelogicno, nisam primetila ni jedno dete iz mog okruzenja da grize iz ljubavi.

Obicno grizu iz ljubomore, nemoci, besa, kad ne umeju da kazu, a nesto hoce...

On jeste mali i mozda ga svrbe zubici ili jos nije dovoljno verbalno sposoban da iskaze sta hoce, ali mu definitivno moras dati jasnu poruku da takvo ponasanje nije prihvatljivo.

Ako budes dosledna i uporna, naucice i ta ce faza ostati iza vas, ali sad se moras suociti sa problemom.

Originally Posted by jkitanov

Ja sam u strahu. Moj miš kreče ovaj tj u jaslice. Puže i diže se sam. Bit će najmanji u grupi.
Problem je što ga zadnjih dva tj svakodnevno vodim među djecu različitih uzrasta na druženje.
Malima grize ruke i čupa dude iz usta jer ih nikad nije imao.
Velike čupa za kosu i grize. Ponaša se prema njima kao da su igračke.
Strah me da se nitko neće družiti s nama.
On je mali i to radi iz ljubavi. Obožava djecu i druženje s nijma.
Kada prerastu te napade grickanja i čupanja?

Ne prerastu ako ih ne odgajaš. Nemoj se zeznuti i dovesti u situaciju da dijete tek u vrtiću/jaslicama dozna da to nije prihvatljivo ponašanje. "On je mali" nije dovoljno dobro. I drugi su mali. Ja sam bila strašno osjetljiva na to da druga djeca moju djecu grizu, grebu i udaraju i bila sam nekoliko puta na razgovorima sa stručnom službom, odgajateljima i drugim roditeljima zbog toga.

Po mom mišljenju vjerojatan rasplet je da će tvoje dijete na teži način naučiti da se to ne smije - drugi će mu vratiti "milo za drago" a dijete se još dugo neće moći riješiti etikete malog zlostavljača. To su ozbiljne stvari. Moj mlađi je pokazivao takve simptome u toj dobi i ne pamtim koliko sam ga puta odvela bez grižnje savjesti iz parka, s druženja ili s bilo kojeg mjesta ravno doma, ako bi mu takve stvari pale na pamet. Naučio je. ALi morao je dobiti JASNU poruku da se to ne smije, nikada i nigdje. Derao se ko vol kad smo išli doma ali bili smo nepopustljivi.

Ne samo da se nitko neće družiti s vama, nego ti se može dogoditi da te pozovu na razgovor jer misle da je dijete zlostavljano, pa je pokupilo takvo ponašanje. Ja bih ODMAH tete upozorila da imate manjih problema oko tih stvari (čupanje, grizenje) i pitala za savjet kako s tim izaći na kraj. Sretno!

Originally Posted by jkitanov

...Ponaša se prema njima kao da su igračke.
Strah me da se nitko neće družiti s nama...

Prvo, odvoji se od njega - nije "s nama ", nego "s njim". ne grizeš ti druge, već tvoj princ
Iskreno, mislim da se trebaš opustiti, jer oni u kolektivu i s tetama znaju reagirati i ponašati se radikalno drugačije, nego kad su s mamicama i taticama.
Imaj vjere u tete. NIje on prvo dijete koje se tako ponaša.

I ja sam strahovala da će moj gazit sve pred sobom (jer je bio nagal, živahan i najjači od svih), odmah sam tetama govorila o tome, strepila što će biti...a on - predivan prema svima. NIkad nemaju problema s njim što se toga tiče.

Istina, s obzirom da je jedan od najjačih u grupi i da je naučen da vrati kad ga se udari, to oni klinci koji su u svojim fazama "grizem-čupam-guram" i plate. a kad im jednom vrati više se ne diraju u njega.

Originally Posted by PericaY2K

evo kako se to rješava u školi, a vjerojatno je slična stvar i za vrtić:

- Pozivanje roditelja djece koja zlostavljaju drugu danas ne rješava ništa. To su starinske metode koje su se u školi primjenjivale prije 30 godina. Škola o nasilju nad djetetom treba obavijestiti ministarstva obrazovanja i socijalne skrbi koja će poslati u školu svoj stručni tim koji će raditi i s nasilnom djecom, sa žrtvom te s njihovim roditeljima.

"Nasilna djeca nasilje povezuju sa zabavom, čemu su doprinijeli i razni realityji", kaže psihologinja dr. Gordana Buljan Flander
U slučaj se mora odmah uključiti i ravnatelj škole i razrednik te pedagog, psiholog i socijalni radnik. Ako se unatoč svemu što je škola poduzela problem ne riješi ili je netko od službi ili stručnjaka zakazao, u školu treba ući policija i državno odvjetništvo, a obiteljski sudac će nadzirati mjere izrečene roditeljima i provjeravati jesu li stručnjaci poduzeli sve potrebno za zaštitu žrtve.

Ako se roditelji ne drže odluke obiteljskog suca te i dalje dopuštaju da njihovo dijete vrijeđa i tuče drugo dijete protiv njih se podnosi kaznena prijava za sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu djeteta i maloljetne osobe, a prijeti im kazna do tri godine zatvora. Može ga se kazniti i uvjetno uz prijetnju zatvorom. Kazneno se može goniti i odgovorni djelatnik škole ili državnog tijela koji namjerno ili iz nehaja ne provodi odluke suda ili državnih tijela za zaštitu djeteta, a kazna je ista.

Škola je odgovorna i kad se nasilje iz škole preseli u virtualni svijet

Da skinimo odgovornost s roditelja u potpunosti, ionako već idemo u tom smjeru. svaki put kada neko djete udari drugo, zovimo Centar, stručne timove i šaljimo na sud.

Nije staromodno i u slučaju nasilja prvo treba pozvati roditelje na razgovor, a zatim u suradnji s njima osvjestiti malim nasilnicima nužnost mjenjanja neprihvatljivog ponašanja, a zatim mjenjati to ponašanje učenjem boljih obrazaca ponašanja. podizati samopouzdanje i toleranciju u odjeljenjima.
S malim žrtvama raditi na isti način. Dizati samopouzdanje učiti ih da prijavljuju nasilnike...

Škole imaju jako puno uspjeha, i ne bi vjerovali koliko se malom rječi i kratkim razgovorom može postići te koliko djeca uvažavaju prijedloge i pažnju i ljubav koju im pokloniš
NO; BEZ ADEKVATNE RODITELJSKE SURADNJE NEMA NIŠTA.

a naše društvo ide prema tome da sve institucionaliziramo, živjelo prebacivanje odgovornosti na nekoga drugoga,.s obitelji na školu, sa škole na centar, minstarsvo inspekciju....
užas

Čupao je mene dva mj, ja se izmicala, prestao, ali stance nikada nije.
Grize mene ponekad možda zbog zubi, nekad kad mu se piški, kad mu je dosta...
Nošen je, mažen, pažen, sisa, ima ljubavi.....
Ljubomoran pretpostavljam da nije jer mi dozvoli da nosam i mazim drugu djecu.
Jednu je curicu uhvatio za ruku i htio je ugrist za prstiče. Ja sam ga naravno spriječila.
Nečaka želi počupati več par mj. Prvo što napravi kad ugleda drugo dj je smiješak glasni i želi ga privuči sebi.
Ne šuta ih i ne udara. Pedagogici sam već napomenula da bi mogao gricnuti. Odrasle ne čupa, grize...
Kad ga spriječim i udaljim od djeteta koje želi počupati nije ljut. Jako pazim na blizinu kontakta.

Kako da mu na lijep način tako malom objasnim da se to ne može?

hvala no@ i paid

jkitanov, znam kako ti je, mene moja iako je sičušna stalno grebe noktima, čupa, valjda je to neka istraživačka faza... pa eto, stalno joj nešto stavljam u ruke, kosa je u repu, trudim se da je uvijek s nečim zabavljena...

dobro bi bilo detaljnije porazgovarati s tom pegicom, čudi me da ti ona sama nije dala neki savjet / preporuku / iskustvo s drugom slilčnom dječicom... iako vjerujem, ako ti daješ dobar primjer djetetu - sve će na kraju sjest na svoje

Hvala na podrškama. Valjda je faza, pa ću vidjeti.
Inaće je obožavatelj adrenalina po karakteru.
Pedagogica mi je u razgovoru rekla da se pripremim na to da će ga netko nekada i udariti.
Najmanji je, pa se ona boji. Ja sam joj rekla da se ja bojim suprotnog.
Nasmijala se i rekla da je to kod njih normalno.
Vjerujem da su tete dobro upraksane da spriječe nezgode.
Nadam se da je prolazno.

Evo, moj najmanji je sad najstariji u grupi.
Do rujna je bio divan, nije nikoga grickao, a sad mu došli maleni u grupu i on ostao sam s njima.
Jedini je muški u grupi i največi od njih svih.
Danas mi je teta skrenula pozornost da čupa i grize jednu jedinu curicu od njih svih.
Rastu mu zubi, grize sve oko sebe, a svaki put kad pokuša gricnuti mene, viknem jaooo i pokažem da me boli.
Postao je nježan zadnjih mjeseci i mazi igračke, pse, mace, zbilja nije agresivno dijete.
Zbilja ne razumijem, jel to neki protest, faza???
Teta se smije, također imaju jednu malu štipalicu koja ih sve skupa štipa. Svi su plavi od štipkanja.
Žao mi je curice koju napada, šta dalje???

što dalje?
pa svakako to naglasiti kao nepoželjno i nedozvoljeno!
ja sam mama curice koju je isto tako jedan dječak grizao i udarao.
s tim da se na to odmahivalo rukom, tu i tamo bi se upozorilo...
po meni nedovoljno i neučinkovito.
taj se problem nastavio i sad u OŠ,
jedino što nije moje dijete žrtva, već nečije tuđe. što me ne smiruje niti malo.
ne kažem da će tvoj dječak biti agresivac, većina ih prođe te faze ispitivanja
tuđih granica i to je normalno.
ali, naglašavam, to nije ni slatko ni smiješno i poruka da je takvo ponašanje
neprihvatljivo mora biti i jasna i glasna!

Ovo je odlična tema i baš sam prije par dana razgovarala s prijateljicama o tome...

Originally Posted by anne

U današnje vrijeme kad je itekako previše nasilja u svijetu, djecu nebi trebali poticati da budu dio toga uzvračajući udarce jer jedan udarac vodi drugom i tako sve započinje. Treba puno puno razgovarati!

Potpuno podržavam ovaj stav i mislim da je to jedino rješenje..

Originally Posted by .kala.

Imaj vjere u tete.

Pomalo sam izvadila iz konteksta, ali upravo me ova rečenica navela na razmišljanje...
Naime, znam da su odgojiteljice stručne osobe i da one najbolje znaju što i kako treba, ali... Nedavno sam se šokirala kad mi je frendica, koja je ujedno i teta u vrtiću, rekla kako je svojeg malca savjetovala da uzvrati udarac. OK, znam da je ta osoba pomalo površna, ali ako su još dvije -tri takve tete u vrtiću, (a radim u školi i znam kakvih nas ima..), jednostavno me šokira taj način razmišljanja.. Ne znam.. Jasno mi je da svaka mama želi zaštititi svoje dijete, ali kakvu mu poruku šaljemo? Kako će dijete shvatiti da je udarac jednom loš, a drugi put opravdan? Ne znam.. Ovo me baš navelo na razmišljanje...

I što se tiče nekakvih borilačkih sportova.. Mislim da je, nakon što se odlučite za vrstu sporta, najvažnije odabrati dobar klub, onaj u kojem je trener osposobljen za rad s tako malom djecom..

Naime, kod nas u manjoj sredini djecu trenira osoba koja nema nikakve veze s metodikom rada s djecom.. Mislim, ta je osoba sportaš i točka. A tu onda padaju u vodu priče kako se naučeni pokreti smiju koristiti samo u obrambene svrhe.. to se svakako spomene, ali se ne pridaje važnost..

Uz puno puno razgovora svakako ga treba upisati na neki borilacki sport (ima ih puno a neki se ni ne baziraju na udarcima nego obrani odnosno onesposobljavanju protivnika), ne iz razloga da se nauci tuci, nego iz razloga da se zna izboriti za sebe, odnosno braniti kad je napadnut. Tamo ce izgraditi potrebno samopuzdanje. Naravno u neki ozbiljniji klub kao sto to kaze Sunshine, netko tko ce se stvarno posvetiti toj djeci na pravi nacin.
Ocito je djete blage naravi a to djeca jako osjete i vjerojatno ce uvijek biti meta jacima ne bude li se naucio izboriti.

Oslovljavati se na tete, pa i roditelje druge djece je po meni trosenje nepotrebne energije, radije ju utrosi na svoje dijete, jer jednog dana, vrlo brzo ,krenuti ce u skolu i biti ce prepusten sebi. Nazalost danas je to tako.

Ako dođe do nasilja u vrtiću tete bi to trebale primjetiti i na to reagirati.
Ako je jedno djete ili više njih agresivno prema ostaloj djeci teta bi ih trebala držati na oko tako da nedođe do nasilja.Snjima se treba raditi.A ako se ništa nije postiglo pozvat treba roditelje te djece na individualne informacije i reči im što se događa.
Također tete mogu napraviti radionicu s temom o agresivnosti na kojoj može biti netko iz stručnog tima vrtića te kroz razne igre i razgovor pomoći roditeljima.

nemogu da se ne nadovežem na temu...moje dijete nje žrtva, prije bi se reklo da je on taj koji maltretira, i tako je od prvog dana doslovno pokazao da je glavni i svugdje se gura da bude prvi. išla sam na informacije, išla sam vrtićkom psihologu (to je duga, spora i neučinkovita metoda), sve mogu podnijet i podnosim jer moram ali iznenadi me uvijek kako drugi roditelji reagiraju, Npr. moj mali gurne prijatelja iz grupe, onak bez veze, znači kriv je, i dok ja mom objašnjavam da se to ne smije, tata od tog malog svom govori- s ovim dečkom se ne smiješ družiti!!! i to nije jednom bilo, kakva je to pedagogija?!

Originally Posted by again

nemogu da se ne nadovežem na temu...moje dijete nje žrtva, prije bi se reklo da je on taj koji maltretira, i tako je od prvog dana doslovno pokazao da je glavni i svugdje se gura da bude prvi. išla sam na informacije, išla sam vrtićkom psihologu (to je duga, spora i neučinkovita metoda), sve mogu podnijet i podnosim jer moram ali iznenadi me uvijek kako drugi roditelji reagiraju, Npr. moj mali gurne prijatelja iz grupe, onak bez veze, znači kriv je, i dok ja mom objašnjavam da se to ne smije, tata od tog malog svom govori- s ovim dečkom se ne smiješ družiti!!! i to nije jednom bilo, kakva je to pedagogija?!

pa logika je jednostavna, niko ne zeli da mu dijete bude usputna zrtva i ljude najvise zanima njihovo vlastito dijete (ovo ti pisem ko mama djeteta sa autizmom koje je izbaceno sa hrpe aktivnosti jer je smetao drugoj djeci). moj nikog ne gura ali nije u stanju pratiti skoncentrirano cijelo vrijeme i cesto radi najneobicnije stvari. recimo smije se kad nista nije smjesno, pocne se razgovarati sa trenerom o sasvim nebitnim stvarima i to kad ne treba i tak...

druzimo se samo sa ljudima koji su stvarno prihvatili sebastiana takvog kakav je jer nisam mogla vise podnositi da odemo kod nekog na kavu i onda imam sat vremena skakanja za njih da ne dodirne ni jednu stvar koja nije namjenjena djeci za igranje a anaravno da se nalazi na visini na kojoj moze do toga...

koliko su ti cesti ti incidenti i da li si skuzila cime su izazvani ?

again, da li se sin inaće impulsivno ponaša i u ostalim situacijama?

Originally Posted by again

nemogu da se ne nadovežem na temu...moje dijete nje žrtva, prije bi se reklo da je on taj koji maltretira, i tako je od prvog dana doslovno pokazao da je glavni i svugdje se gura da bude prvi. išla sam na informacije, išla sam vrtićkom psihologu (to je duga, spora i neučinkovita metoda), sve mogu podnijet i podnosim jer moram ali iznenadi me uvijek kako drugi roditelji reagiraju, Npr. moj mali gurne prijatelja iz grupe, onak bez veze, znači kriv je, i dok ja mom objašnjavam da se to ne smije, tata od tog malog svom govori- s ovim dečkom se ne smiješ družiti!!! i to nije jednom bilo, kakva je to pedagogija?!

Čuj, ja nisam svom sinu govorila "nemoj se igrati s XY" ali je dijete samo izvuklo pouku i izbjegava dotičnog u velikom luku. Kao i 90% klinaca iz razreda. Stvar je jednostavna kako kaže stray_cat i nema nikakve veze s pedagogijom - djeca uče iskustvom. Oni koji nekoliko puta nastradaju od nasilnika, iizbjegavat će ga... Nitko im ne mora REĆI da to rade, shvatit će i sami. A ja sam REKLA da ga izbjegava kad ga je dotični gadno ozlijedio (raskrvario nos i usnicu jer ga je bacio u šoder, pred očima vlastite majke i mm-a). A dijete koje maltretira drugu djecu shvatit će da mora promijeniti ponašanje kad se nitko ne bude htio s njim igrati. Netko će to shvatiti u trećoj godini, netko kasnije... netko nikad. Djeca (i ljudi) moraju računati s tim da ponašanje okoline ovisi o njihovom ponašanju. To reci djetetu.

Originally Posted by Peterlin

Čuj, ja nisam svom sinu govorila "nemoj se igrati s XY" ali je dijete samo izvuklo pouku i izbjegava dotičnog u velikom luku. Kao i 90% klinaca iz razreda. Stvar je jednostavna kako kaže stray_cat i nema nikakve veze s pedagogijom - djeca uče iskustvom. Oni koji nekoliko puta nastradaju od nasilnika, iizbjegavat će ga... Nitko im ne mora REĆI da to rade, shvatit će i sami. A ja sam REKLA da ga izbjegava kad ga je dotični gadno ozlijedio (raskrvario nos i usnicu jer ga je bacio u šoder, pred očima vlastite majke i mm-a). A dijete koje maltretira drugu djecu shvatit će da mora promijeniti ponašanje kad se nitko ne bude htio s njim igrati. Netko će to shvatiti u trećoj godini, netko kasnije... netko nikad. Djeca (i ljudi) moraju računati s tim da ponašanje okoline ovisi o njihovom ponašanju. To reci djetetu.

XX
bila sam i s jedne i s druge strane linije (doduše s obje vrlo kratko, na svu sreću) i to je to.

Originally Posted by again

nemogu da se ne nadovežem na temu...moje dijete nje žrtva, prije bi se reklo da je on taj koji maltretira, i tako je od prvog dana doslovno pokazao da je glavni i svugdje se gura da bude prvi. išla sam na informacije, išla sam vrtićkom psihologu (to je duga, spora i neučinkovita metoda), sve mogu podnijet i podnosim jer moram ali iznenadi me uvijek kako drugi roditelji reagiraju, Npr. moj mali gurne prijatelja iz grupe, onak bez veze, znači kriv je, i dok ja mom objašnjavam da se to ne smije, tata od tog malog svom govori- s ovim dečkom se ne smiješ družiti!!! i to nije jednom bilo, kakva je to pedagogija?!

svakome se može dogoditi da "maltretira" drugu djecu, gurne, udari...
ali mislim da je to to, ne bi se smjelo dešavati učestalo ili kako si ti napisala od prvog dana.
očito je da problem kod vas postoji, nije vrtićki psiholog jedini psiholog, odvedi ga negdje drugdje.

bolje je usmjeriti energiju i razmišljanja kako pomoći djetetu, nego razmišljati je li pravedno ili ne što drugi roditelji žele odmaknuti svoju djecu od onoga koji ih maltretira.

again, sad mi je nešto drugo palo na pamet. da tvoj mali udari mog, moja reakcija bi bila da kažem tvom malom da se ne smije udarati. al sam primijetila da to roditelji baš ne vole, da se razgovara s njihovom djecom. a puno roditelja zazire, od razgovaranja s tuđom djecom. ja uvijek razgovaram s tuđom djecom.