meda prvotno napisa
again, da i ja kazem sto mislim da bude malo ravnoteze, iako cu biti u manjini. evo, meni je isto bezveze ta reakcija roditelja. iskreno, meni je to pomalo paranoicno. sva ta halabuka oko navodne agresije. ja na to gledam kao na djecja posla u vecini slucajeva. djeca razlicito reagiraju u stresnim situacijama, neka nekog malo gurnu, neka vicu i skacu, neka se ne odvajaju od mame, neka cvile za svaku sitnicu, neka sve stoicki odnose, al onda doma naprave scenu, neka to stvarno dobro podnose, neka se prave da dobro podnose...itd. i ne svida mi se to etiketiranje djece, niti izricite zabrane da se, pazi!, ne smije s tim djetetom druziti. meni je to malo okrutno. u rangu nazivanja zlocestim, ako ne i gore. kad kazu nekome da je zlocest barem komuniciraju s njim, ovako se ponasaju ko da to dijete ne postoji. i zamisljam si odmah moje dijete koje nikoga ne napada, al zato meni pije zivce na slamku kad je pod nekim stresom, umoran, u guzvi, pa niti jedan roditelj kad ga vidi u njegovoj sizi nece reci svom djetetu da se ne smije s njime druziti. ako neko dijete gurne moje, a ja sam prisutna bez pardona cu mu reci da to nije lijepo ni u redu, a kad se primiri situacija normalno cemo se s njim igrat. meni je vazno da se moje dijete nauci brinuti za sebe, da jasno i glasno kaze sto ga smeta, da je ponasanje lose, al ne i osoba obavezno, i da svi ponekad imaju neke ispade koji nisu ok, al to je tako, mozda je tom djetetu tezak dan, a sutra ce se lijepo igrati.