Ne znam kako je kod vas no kod nas su institucije izrazito nesposobne rješavati takve probleme. Ako dijete nema asistenta, ako je uzeo curicu na pik do te mjere da je guši (odakle uopće 5-godišnjaku ideja da se nekog može gušiti?!), ako roditelji na to govore "nije naše dijete takvo" (standardni obrameni mehanizmi onih koji se ne žele suočiti s istinom nego okrivljuju žrtvu da si je sama kriva), uz uobičajene "1 teta na njih 28" omjere u vrtićima - ja bi tražila premještaj u drugu grupu.

Djeca nađu nove prijatelje brzo a svakodnevno maltretiranje nikom nije izgradilo karakter već prije uništilo samopouzdanje i sreću.

I da, naravno da tm ne smije razgovaarati direktno s tim dečkom, pa ima 5g zaboga! Uostalom ako svakodnevni boravak s tetama i njihove odgojne mjere nisu urodile plodom (a sigurna sam da se trude) - što on misli postići jednim razgovorom? Shvaća li on koliko je to potpuno nerazumno (da ne kažem neku drugu riječ) da misli da će on sad s njim (5-godišnjakom) 1x razgovarati i što, poslušat će ga? Nek razmisli o tome...