jednostavno i kretko, osjećam se jadno da jadnije ne mogu.
Napokon je završila "bolesna" veza s ocem mog djeteta.
Nema ni 2 tjedna, a on već ima drugu. Povrijeđena sam i ljuta. A drugo nije bilo ni za očekivati. Iza sebe ima 2 propala braka i odraslo dijete. Kad se upustio samnom u vezu nije prošlo ni 2 mjeseca od razvoda, a nisam bila prva.
Bilo je svega u toj vezi, i ljepog, ali više ružnog. NIje išlo, već dugo ništa nije štimalo. Ali nitko nije imao snage ili volje otići.
Teško mi se praviti pred G da je sve ok, kad nije. Ne osjećam se dobro, ne mogu spavati, ne mogu jesti. Tužna sam, želim se sakriti u neki kut.
S druge strane, moralo je završiti. I bolje je za mene i za G. I trebala bi biti sretna što će netko drugi sada trpiti opijanja i laži. A onda opet, imam osjećaj da sam zakazala. Ono, da sam se možda više trudila ja. Ma znam da ne bi prestao piti.
Pojelo mi post koji sam napisala prije pa ne mogu sve reproducirati u ovoj zbrci što mi vlada u glavi.
Uglavnom, da preduhitrim pitanja, ne ne mislim da je samo on kriv. Ali najlakše je pobjeći od problema. Izlazio je kad je htio, s kim je htio, nije nikad s nama živio. Dolazio je kad se njemu prohtjelo.
I zašto se sad tako osjećem???