joj, ljudi. nisam se uopće mislila osvrtati na ovu temu, ali jednostavno moram.
kad ja razmišljam o tome kako bi bilo da zabranim djetetu kontakt s ocem koji se ne pridržava dogovora i time emocionalno povrijedi dijete svaki put onda sam u očima Tate! opravdano gadura.
naivna i uspoređena sa Simonicom jer sam nasjela na priču manipulatora i alkoholičara.
istog koji je odabrao ostati sa svojom novom curom nakon što sam mu javila da imam svinjsku gripu, koju su onda pokupili i moji roditelji.
pa je kao reezultat svega G završila s upalom pluća.
zanimljivo kako u većini slučajeva očeve baš i nije briga kad je mama bolesna, a nije njihov vikend ili im ne paše. jer mama jednostavno mora moći sve.
i isto tako smatram da kao i sve mi ovdje saohrane majke i tatina BŽ ima pravo na svoj život. on je svoj sredio, nova bebica je tu. ali ona na to nema pravo.
to što ja svoje bolesno dijete ne bih ostavila ni pod koju cijenu nema veze, ovo je bila njena procjena situacije. i kao što piše na početku prvog posta nikakva dijagnoza nije postavljena.