ja i jesam nenormalna zato što se trudim nekom objasniti da je sve što radim u interesu djeteta. bespotrebno trošim svoju energiju. i onda dijete ima rastresenu, ljutu i umornu mamu i tatu kojeg nije briga.
ali, ne treba meni to stray reči, ja sam toga svjesna.
isto kao što sam svjesna činjenice da na njega nikad nisam mogla računati i da mi je bolje da se uzdam samo u sebe i pomoć bake i dede. to kakav je on više uopće nije bitno. bitno je to da se ni jednog doovora nije pridržavao i da se ja organiziram tako da od njega ne očekujem nikakvu pomoć.
ni kod bolesnog ni kod zdravog djeteta.
ali to nema veze s tvojom temom, ali kad si me se već dotakao