Moja mama i potpomognuta oplodnja :)

[Snjeska]

Ja sam inače osoba koja svoje muke čuva za sebe pa tako nisam svojim roditeljima pričala svoj MPO put sve dok mama nije sama sve skužila. Skužila je sve, spojila neke dijelove, educirala se kod svoje ginekologice i tek onda me pitala idem li ja to na umjetnu oplodnju
Rekla sam joj istinu, u kratkim crtama i nikada nismo o tome dugo pričale.
I tako, pričam danas sa svojom mamom i ona u razgovoru spomene potpomognutu oplodnju
Odakle ti sada potpomognuta, pitam ja,prije si govorila umjetna?

Gledala sam neki dan na tv-u, bila neka ženska i rekli su da je ispravan naziv potpomognuta. Ta ženska ima sve sakramente a ne ide više u crkvu jer se svećenici bune protiv potpomognute oplodnje. A oni bi baš trebali biti za to!

Bila sam tako ponosna na svoju mamu i na sve vas koje se borite i mijenjate poimanje našeg načina da dođemo do bebeta na bolje
Uspijevate!
Hvala Vam.

[mmaslacak]

Moja mama ne zna, ne zna ni tata, tata je konzerva, nije ga zanimalo ni muža da mi upozna prije nego se idemo vjenčati
Mamu sam poštedila toga iz razloga jer je jako osjetljiva, kada je sestra rodila imala je prvi moždani od sreće, eto sve sam vam rekla, prije mjesec i pol imala je drugi, nemam srca da joj kažem..

[linalena]

Ja sam rekla mami ali malo sam ublažila priču o našoj dijagnozi, ne zna da mi se opet radi miom i tako - ona inače drži da ja ispaštam zbog njezinih grijehova (jedno dijete je abortirala), uskoro se udajem u katoličkoj crkvi i na zaručničkom tečaju su nam rekli da se ljudi moraju pomiriti ako ne mogu imati djece i ostvariti se na neki drugi način, ne ići protiv prirode

[Gabi]

Ovo mi je jako licemjerna izjava od strane crkvenih dužnosnika, da ne treba ići protiv prirode. Pa zašto je onda biskup Jezerinac išao na operaciju tj. ugradnju pacemakera. I njegov kolega, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, ima ugrađen pacemaker. Pa zar to nije intervencija protiv prirode?


M od Gabi

[linalena]

To sam im ja skoro rekla al me dragi zaustavio, čvrsto me primio i nije mi dao ustati - već znam zapravo odgovor - ako nevjerujete što se onda vjenčate u crkvi - toliko uskogrudni mogu biti samo ljudi a ja ne vjerujem u njih već u Boga

Meni je jako žao moje mame i nekada požalim što sam joj rekla da uopće trebamo MPO

[tinky tonky]

Nisam mogla odoliti,a da ne odgovorim na ovu temu-ja sam MPO djete, jedno među prvima u Hrvatskoj (80. god). Bojeći se da ću i ja imati problema sa zatrudnjivanjem mama mi je uvijek govorila: kćeri ako ti se dogodi trudnoća ne razmišljaj- dižemo ga mi, kasnije kad su je već uhvatile godine čak me savjetovala da si stvorim djete, bez obzia na udaju, kao dok možemo da ti pomognemo. Sad sam i ja u MPO priči, ali ne radi mene nego suprugove teratoasteno....
I samo da kažem da poznam jednu moju sugrađanka koja je prvog bebača dobila u Petrovoj a onaj koji ju je tamo uputio i nabavio joj broj od dr. Š. bio je upravo njezin i moj župnik. Najprije čovjek pa onda svećenik-s njim sam normalno popričala o svojoj moralnoj dilemi da li okrećen leđa Bogu ako idem na MPO- on mi je odgovorio da je zato Bog i stvorio doktorre da nam pomognu u našim patnjama i da on kao osoba nema ništa proti MPO!!!!!!!
Nisu ni svi svećenici isti!!!!!!!!

[andream]

tinky tonky, hvala što si s nama podijelila priču... i drago mi je da još uvijek ima i "drugačijih" svećenika...

[Nene2]

tinky tonky

[tikica_69]

Od prvog dana smo imali podrsku obitelji i prijatelja - HVALA IM NA TOME!!!

[draga]

Od prvog dana smo imali podrsku obitelji i prijatelja - HVALA IM NA TOME!!!

Potpisujem i zahvalna sam do neba svim! Ne mogu ni zamisliti da moji ne znaju sta prozivljavamo.

Snješka - bravo za mamu!

[MIJA 32]

mi smo isto od prvog dana imali punu podršku obitelji
doduše javno smo i puno pričali o tome što prolazimo
mislim da su svi oko nas nosili dio naše borbe,patili i plakali s nama
neki dan zovem sestru,javi se i plače
ja sam ostala :shock: kaj se desilo
veli ona "gledam direkt i plačem ko kišna godina,već kasnim po L. u školu al nemrem prestat gledati i plakati"

moja mama je bila na prosvjedu s nama

puno bolje kuže cijelu problematiku i imaju puno više suosjećanja za neplodne parove

[sandra-zvrk]

nema bolje bake od moje mame koja je u svakom trenutku bila sa nama , što moralno , a da ne kažem koliko tek financijski. Neizmjerno joj hvala na tome.
U crkvu neidem, ali svako veče zahvalim na mojoj mrvici.

[lilium]

za mame

[kate32]

.Ja sam svojoj mami rekla, tata nezna ali on bi ionako rekao da se ne sekiram. Mama mi je poslje m najveća podrška, njoj se mogu izjadati jer mm jednostavno ne prizna odustajanje i jadikovanje, puno je jači od mene u tome, i uvijek kaže da on zna da ćemo uspijeti, a mama je mama. Uvijek sluša i tiješi me. Neznam što bi bez nje

[nini]

Ja sam svojoj mami rekla istinu na samom početku.Bila mi je podrška u svemu.Pomagala mi pisati pisma ministrima,predsjedniku,išla sa nama na prosvjed..O emocionalnoj pomoći i da ne pričam!
HVALA mojoj mami i svim mamama koje su uz nas

[BHany]

Mama i tata znaju od prvog dana. Znaju i svekiji. Kao i svi ljudi s kojima sam ja u kakvom takvom odnosu (do teta u vrtiću) .
I meni su mama i tata oslonac od prvog dana, iako ne razumiju baš dobro svu probematiku pa se nekad namučim objašnjavajući im. Ali objašnjavam im, kao što ne bih nikome drugome, jer su mi oni najveća podrška...s njima jedino, osim mm-a i vas koji ste u istoj situaciji kao i ja, razgovaram baš o svemu u vezi postupaka...mislim da su oni jednostavno dio toga kao i ja jer smo toliko bliski da svakodnevno (nekad i više puta dnevno) prokomentiramo razvoj situacije i sl.

jedino ih jako boli moj neuspjeh...i brinu se za moje zdravlje...

mama i tata

[IRENA456]

moji su znali od prvog dana jer je to bio logičan put nakon moje dijagnoze
nisu me pokušali sputavat iako znam da u srcu nisu bili baš za to jer kao ja več imam djete
kad su vidili da sam uporna plakali bi samnom svaki put nakon neuspjeha
ali ovdje želim spomenit svoju sveki koja mi je prvih par godina stalno kvocala da ona želi bit baka
tada sam napravila nešto
zamolila sam je da me vozi u zagreb jar kao ja nemam s kim ić
nakon toga skroz se promjenila
ono šta je vidila u čekaoni i mene nakon punkcije i dan danas spominje
sad je priča:draga moja ,nemoj se više mučit, čuvaj svoje zdravlje jer ako tebi nešto bude kako će moj sin bez tebe...
ta nas je moja borba jako zbližila i sad mi je poput majke

[ksena28]

tinky tonky

[thaia28]

nažalost, nisu sve mame tako divne.. moja je gotovo u potpunosti isključila naš problem iz svoje glave, nikada nije o tome htjela razgovarati (kao, preteško joj je a meni je super, kao).. u početku sam bila stvarno tužna zbog toga, ali nakon nekog vremena shvatila sam da je za mene bolje prihvatiti ju takvom čim prije..

zato, veliko svim hrabrim mamama koje su uz vas, njihova je potpora stvarno potrebna!

[Pinky]

meni apsolutno svi znaju da se borimo za nasu bebu. ne zelim glumiti da je sve ok kad nije.
ne smatram da nekoga trebam postedivati istine o mojoj privatnosti. jednom mi je majka rekla, nakon prve biokemijske: nitko na svijetu ne bi volio da ti dobijes bebu vise od mene. odgovorila sam joj da postoje 2 osobe koje bi to volile vise od nje, uz svo uvazavanje, a to smo ja i mm.

ne zelim da moja obitelj ispada pogodjena vise mojim zivotom nego ja sama. moja majka ima djecu, ima unuka, JA sam ta koja nema djete i pitaj boga hoce li ga ikada vidjeti. nakon godina i godina pazljivog ponasanja prema okolini glede MOG problema zakljucila sam da, iako u zivotu ne stavljam sebe na prvo mjesto kao mnogi ljudi (mozda mi je to greska), u ovoj prici JA CU BITI VAZNA.

ako se nekome ne svida sto ja idem na mpo, njegov problem
ako nekome vjera ne dopusta da se slozi sa mojim postupcima, njegov problem
ako netko misli da mu je teze nego meni i mm sto nemamo bebu, varaju se
i od tada se bolje osjecam. a okolina je PUNO educiranija o mpo problematici

[tikica_69]

Pinky, bravo - potpisujem te od rijeci do rijeci

[taca70]

Svi moji sve znaju ali zbog prevelike brige s kojom posebno moja mama pristupa ovom nasem problemu, odlucili smo ju iskljuciti iz svega, vise nista ne govorimo, nesto joj smuljam i vise ni sama ne znam sto sam joj rekla. Lakse mi je podnijeti samoj nase poraze nego gledati njene zabrinute oci. Nakon prvog postupka i biokemijske trudnoce koju je ona vec proslavila kao buduce unuce, kad sam joj javila da nista od svega ona je sjela u prvi bus i nenajavljeno nam stigla samo da se uvjeri da sam dobro. I ja onda moram folirati kako sam cool. Zadnji put mi je bilo puno lakse jer nista nije znala a i ubuduce joj moram nekako dozirati informacije.

[Jeja2]

i moji i roditelji od MM su upoznati sa našom borbom, naravno moja mama ipak više jer je takva, postavlja x pitanja jer ju zanima iskreno kako sve ide. međutim, ne slaže se sa zamrzavanjem embrija i podupire taj dio zakona, ali poštuje sve moje odluke i nastojanja, i nudi mi beskrajnu pomoć oko svega......

zahvalan sam joj jer joj je najveća želja moja sreća!

tinky tonky, snješka

[pirica]

moja mama je znala, nisam joj nikad puno pričala o tome, ali imala je kolegice koje su prošle ili prolaze istim putem pa se kod njih raspitivala o svemu, a najbolje mi je bilo kad je krenulo pikanje ja joj nisam rekla a ona me iz čista mira nazove i pita kako podnosim te injekcije , svekiji su isto znali ali nisu upučeni u problematiku, čak mi je sveki jednom rekla jadna xy šta je sve prošla da dođe do bebe, a ja kao nisam sve to isto prošla :/

[Vali]

Moja mama zna za problem od onoga dana kada je sumnja postala realnost i kada sam je nazvala u histeričnom plaču. Aktivno je sudjelovala, telefonirala uokolo i spajala me s doktorima. Sada joj je malo teže o tome razgovarati, vjerojatno se nadala da će sve to kraće trajati. Ne može gledati kada se pikam, bježi u drugu sobu.

[Blekonja]

moji znaju od prvog dana, mama zna nešto, ali svakodnevno upadne sa nekim "glupastim"pitanjem, a tata, e tata je u penziji, obožava TV i bio je toliko ogorčen sa novim zakonom da smo jedan dan dva sata ja i on raspravljali o tome, sve ga je zanimalo, ali puno toga je i sam pohvatao, ali sve u svemu TOTALNA PODRŠKA, i nekidan kada sam konačno došla s vješću da su nas konačno predbilježili za prvi postupak, rekao je hvala Bogu red je i da ja budem konačno djeda

[Nene2]

Moji roditelji su isto sve znali od prvog spermiograma nadalje..mama je čak išla sa mnom u zg i bila uz mene kad mm nije mogao..odricali su se svega da bi nam pomogli, tugovali...
Moj dobri tata nije dočekao svoju unučicu koja nosi njegovo ime, ali znam da je s nama...
Mama se boji za mene i moje zdravlje i iako me podržava da pokušamo dobiti još jedno dijete, znam da je taj strah veći...
Ponekad sam zaista surova prema njoj kad me pita nešto što sam joj toliko puta objasnila, a ona kao da prvi put čuje, ljutim se na nju kad vidim da ne razumije zašto je zakon toliko loš, a ustvari sam ja ta loša osoba koja ne razumije njene godine s kojima stari i pamćenje...
Bilo bi mi tisuću puta teže bez njene podrške i nikad joj neću moći dovoljno zahvaliti!

[Bebel]

Nama znaju svi u najužoj obitelji i velika su nam podrška. Užasno mi je bilo kad sam saznala da je tijekom jednog od mojih postupaka moj tata saznao za svoju dijagnozu i svima zabranio da mi kažu jer: jedino je važan njezin (moj) postupak.
Otišao je s riječima da mu je jedino teško što nismo uspjeli za njegovog života.
Eto, toliko o roditeljima...

[BHany]

Cure, ja bih samo zahvalila svim našim roditeljima i poklonila im se
...i otud onih 700 000 tisuća ljudi iz letka koji pate zbog ovog zakona, pate zbog seba, ali još više pate zbog nas.

Čitam ovdje divne, dirljive priče, o roditeljima kakvi su i moji.

Dragi roditelji koji ste uz nas na ovom putu hvala i

[pino]

Kad smo mi pocinjali s IVFovima, taman je izasao onaj letak "Stvar ili dar". Mama mi je donijela kopiju kad mi je dosla u posjetu i jako se brinula kako mozemo ici na "nesto takvo". Ali je bila voljna slusati i nauciti. Zajedno smo citale iz udzbenika biologije o zacecu i razvoju ploda, i usjeklo mi se u pamcenje kako je skuzila da u tih prvih par tjedana razvoja zametka nema niti jednog zivca u zametku, i rekla sama od sebe "kakva je to glupost" - to je bilo na onu stavku da se ta djecica sjecaju svoje zamrznute brace...

A sad, ide u crkvu, cak ide na ispovijed i priznaje na ispovjedi da podupire MPO, a u isto vrijeme odmahuje rukom "ma sta oni znaju o medicini"... zesti se kao i ja kako pricaju protiv MPO a ne razumiju o cemu pricaju... i pise pisma... i svaki dan mi napise u pisamcu "Isuse, hvala Ti za moju obitelj". Eto to je moja mama

[Šiškica]

Imate super mame.. :D
Moja nažalost ne želi znati zapravo ništa.. Ne brani, ne osuđuje, ali i ne podržava moju borbu nego okrene priču na nešt drugo..

Kad sam zimus pogubila tonu živaca da negdje napravim HSG i požalila se mami i plakala - rekla mi je na to da mi je možda bolje da odustanem od svega kad se toliko mučim.. U drugom mjesecu kad sam bila sva preplašena zbog prvog AIH-a ona je to opet ignorirala..za drugi AIH nisam joj ni rekla..
Jedino sam sama sebi obećala (možda je to grozno) da joj neću reći za T dok ga ne bude sama mogla vidjeti..tj. dok mi trbuh ne bude do zuba..

Ma duga je ovo priča.. jako sam tužna i povrijeđena zbog stava moje mame i ne znam kojim putem će ići naš odnos ubuduće..

[romanica]

Imate super mame.. :D
Moja nažalost ne želi znati zapravo ništa.. Ne brani, ne osuđuje, ali i ne podržava moju borbu nego okrene priču na nešt drugo..

Kad sam zimus pogubila tonu živaca da negdje napravim HSG i požalila se mami i plakala - rekla mi je na to da mi je možda bolje da odustanem od svega kad se toliko mučim.. U drugom mjesecu kad sam bila sva preplašena zbog prvog AIH-a ona je to opet ignorirala..za drugi AIH nisam joj ni rekla..
Jedino sam sama sebi obećala (možda je to grozno) da joj neću reći za T dok ga ne bude sama mogla vidjeti..tj. dok mi trbuh ne bude do zuba..

Ma duga je ovo priča.. jako sam tužna i povrijeđena zbog stava moje mame i ne znam kojim putem će ići naš odnos ubuduće..

Draga Šiškice u potpunosti te razumijem,moja mama je isto takva.Inače ja imam već kćer od 17g. i kao njoj je glupo -mučit se kad eto imaš već dijete,a ona ne razumije kaj ja hoću.Ali tak je kak je i nema pomoći.

[jelenkić]

Moji tata, baka i sestra su od samog početka s nama, i emocionalno i financijski, apsolutno ih sve zanima, svaki put kad sam išla u Zg nazvali bi me i pitali što mi je dr rekao, jesu li folikuli narasli. Tata jako pati zbog toga, vidim mu svaki put kad pričamo o problemu suze u očima i teško mi je zbog toga. MM mama zna ali je baš ništa ne interesira i to me jako ljuti, njen svaki odgovor je Dat će Bog... No ja je, bez obzira, o svemu bitnome informiram, iako od njene strane dobijem samo tišinu. Možda žena jednostavno ne zna kako da nam pristupi. A da joj je svejedno, sigurno nije.

[MIJA 32]

čitam i opet suzim (pms valjda)

dirljivo je to koliko su naši najbliži pogođeni našim dijagnozama
ja sam dobila toliko podrške,ljubavi... za vrijeme borbe za ptičice da ponekada pomislim da se nikada neću uspjeti odužiti svim dragim ljudima (iako oni to ne traže,niti očekuju)

najviše me boli što se moja sestra nije u potpunosti mogla veseliti svojoj drugoj trudnoći,što je strahovala kako mi reći da je trudna
na kraju me dočekala plačući i rekla "Trebala si ti biti trudna,ti si starija"

[ina33]

Ne mogu reći da se ubrajam u ovu skupinu. Moj stari je realist i bio je zabrinut što nas "doktori vuku za nos" i što sam se "nakačila kao i drugi" i kako to liječenje može trajat godinama, treba to prekinut, i da šta to Maribor radi bolje (ja sam to iščitala da vidi u meni smotanku koja se nije prije snašla i napravila najefikasniju stvar). Mama je bila više zabrinuta za dravlje mene i dječice što ako bude višeplodna trudnoća, kako će to moje zdravlje podnijet, i da šta nam fali bit bez djece. Iako, postali su ponosni na mene kad su shvatili da to ipak "pali", pa onda sam im pak u očima postala "majka hrabrost", a ja uvijek ista, čudno je to, taj odnos s roditeljima. Moja mama i dalje koji put poklekne histeriji oko IVF-a koja se sad u medijima stvara ("dijete mi je imalo stres od načina začeća"), ali se onda opet lomi i polemizira sa svećenicima da zašto su protiv, ponosno pokazuje njenu sliku itd. Sestra mi je uvijek bila OK, "normalna", super podrška oko toga kao i oko svih stvari u životu, baš onako... tailor made za mene, a ona mi je, uz MM-a, daleko najvažnija odrasla osoba u životu - tu za mene, bez pretjeranih emotivnih reakcija, ali pozitivna, baš onako kako je meni trebalo. Prvi put je zasuzila, a i razjecala se, u stvari, na priče nene2, MM i ja smo valjda izgledali nekako takvi da nam, uvjetno rečeno, "ne treba sućut" jer smo ostavljali dojam da dobro i lijepo živimo (a meni se tako nekako i činilo). Doduše, ja sam, na kraju, bila od onih - lijepo da se dogodi, nije tragedija ako se ne dogodi.

[rozalija]

I moji roditelji i sestre od prvog dana znaju za našu borbu, od prvog dana su s nama. Tata je malo udaljen od srži problema a i mislim da kada bih ispričala svoju priču ne bi je u potpunosti razumjeo a ostali mama i moje sestre su tu, potpora su mi najveća u životu.
Mada nakon svih negativnih beta, nastojala sam mamu poštediti loših vijesti ali ona je uvijek bila tu ako bih ja pokušala izvrdlati nešto saznali bi od mojih sestara da je beta ope 0.
Jako je osjetljiva, znam kada pređe prag mog stana i dođe u svoj dom i zatvori svoja vrata znam da će rijeka suza poteći a ja jednostavno ne mogu i ne želim da nakon svega, svog života, svoje borbe da nas odgoji, da nam pruži sve, podnijeti njene suze. Nastojim biti optimistična i kažem joj hej mama vratit ćemo se mi iz Maribora sa dva ne brini se, obriši suze.

[šniki]

Joooj, mame....divne su, jake su....i ja želim biti nečija divna, snažna puna ptopore majka. Takva je moja mama i volim ju puno zbog toga.....Uh!!!!
Od prvog dana kada je sve počelo, a ima tome sad već oko 5 god. moji i njegovi puni su potpore, razumijevanja...Nadaju se s nama, bodre nas, vesele se svakoj dobroj vijesti. Na žalost, i tuguju s nama, ali ja sam uvjerena da će i tome doći kraj. Tata je pravi optimist, totalno je uvjeren da je to dobitni pokušaj, naravno za svaki na kojem smo bili. To me nasmijava, osjećam i njihovu želju da postanu dedek i bakica....Nadam se da neće to dugo čekati....

[Blekonja]

Nama znaju svi u najužoj obitelji i velika su nam podrška. Užasno mi je bilo kad sam saznala da je tijekom jednog od mojih postupaka moj tata saznao za svoju dijagnozu i svima zabranio da mi kažu jer: jedino je važan njezin (moj) postupak.
Otišao je s riječima da mu je jedino teško što nismo uspjeli za njegovog života.
Eto, toliko o roditeljima...

Bebel

[ksena28]

uh, nisam se mislila javljati na ovu temu... moji su posebni. svi odreda. mama sve zna, ne mogu reći da je neka podrška, ne pita previše, zna šta prolazimo i šta radimo, ali daleko je od podrške. kad smo joj rekli zanimalo ju je, a sad da se previše angažira oko naših neuspjeha - ne bih rekla.
moj tata - iako živ i zdrav, više ne postoji u mom životu. duga i bolna priča. no, najgore i najsmiješnije od svega što je on nadriliječnik, jedan od onih koji KAO liječe neplodnost koja katastrofa, nekad sam mislila da me bog ovom dijagnozom kaznio zbog loše karme zbog mog oca koji iskorištava naivne parove.... nekako ispada u cijeloj priči da me baka i dida, na pragu 90-tih godina svog života, najbolje razumiju.

mm-ovi roditelji su drugačiji. ispočetka hladni, sad sve zainteresiraniji, barem mama. tata i brat su druga priča. na kraju ovo i jest samo naša priča i naša borba.

[amyx]

Moji su totalna podrška iako im sad baš i nije sve najjasnije zbog ovog zakona...Ne volim baš mami ni spomenuti svaki postupak jer vidim da je njoj nakon moje negativne bete teže nego meni samoj...

[WINNI]

Citam vas i placem placem i placem
cure divne ste i svima vama zelim da pobijedite ovu borbu i da sve docekate svog

[jane79]

Kad smo počeli "raditi na bebi" mm i ja smo se dogovorili kako nećemo ništa roditeljima govoriti jer kao, ako ne uspije prvih par mj, odmah će misliti da nešto nije u redu i širiti negativnu energiju. No, kad se ispostavilo da stvarno imamo problema, bilo je vrlo teško slušati pristiske tipa šta još čekamo s djecom, mislili su da se ne želimo odreći komocije, da odugovlačimo itd. U međuvremenu se moj tata teško razbolio pa ih nisam htjela opterećivati još i našim problemima, no kad sam im na kraju rekla, svima je pao veliki teret sa pleća jer neizvjesnost im je bila teža od ne baš lijepe istine. Moj tata na žalost nije dočekao svoju najveću želju, unuče, nije dočekao niti naš prvi postupak. A mama, ona je mi je velika podrška, mada u svojim godinama ne razumije baš sve najbolje, ali trudi se. Istovremeno, ima nad čime i strepiti i nadati se sada kada je ostala sama.

[Biene]

Moja mama i tata znaju za čitavu našu MPO priču od početka i beskrajna su nam podrška. Zanima ih sve kako ide, ja im objasnim, kuže zašto je zakon loš, zajedno mrzimo Milinovića...
Navijaju za smrzliće koji nas čekaju...
Kad sam 10 dana ležala zbog HS i MM je morao biti na poslu, oni su bili uz mene...
Nadam se da ćemo i mi biti dobri mama i tata kao što su moji...
Velika pusa mojoj mami i tati
Velika pusa svim mamama i tatama koji su uz nas

Tinky Tonky, za tebe i tvoju mamu

[lucija83]

Moja mama je otpocetka znala sve malo je bila skeptična u pocetku ali kad sam joj bolje objasnila onda je bila druga osoba kojoj sam javila betu i dobrica moja koja je bila sa mnom u sobi nakon transfera dok sam ja jela hamburger to nikad necu zaboravit, tata nazalost nije dozivio svoje unuče. Što se tiče svekija i on je znao od početka i bio je uz nas premda nije bas puno zapitkivao nije takav tip ali se je radovao na svoj nacin kad smo mu rekli radosnu vijest.Svi nasi prijatelji su znali i svi su uz nas bili i interesirali su se za sve sto smo radili hvala im na tome, ali ipak moja mama je sad najbolja baka na svijetu !!!!!

[iva_luca]

Ja mojim roditeljima nisam rekla da smo u postupcima sve dok se L. nije rodila 8) Ne zato što me ne bi podržali nego zato što su to već prolazili sa sekom pa ih nisam htjela dodatno opteretiti.

Mama se davno opredjelila pro.... ima tome godina i godina, susjedi su dobili curicu uz pomoć potpomognute ... "Mala baš sliči na njih, ko da nije umitna...." čudila se moja neuka mama.... pa sam joj tada objašnjavala postupak, i da se djeca ne "prave" od nekih tamo kemikalija, odgovorila joj na hrpetinu pitanja ... na kraju moja mama meni veli "Ma vidiš ti, naš fratar baš nije u pravu!" I za nju je dilema bila gotova.

Ljubljeni svojima nije rekao ni do danas a ja poštujem njegove odluke kad je u pitanju njegova obitelj. Kako i moji i njegovi žive u Dalmaciji a mi u Zgb, nije bilo teško prešutjeti im...

Kad se malo osvrnem, zapravo sam podršku tražila i našla ovdje na forumu, među jednakima... vjerojatno zato što nisam htjela rasipati snagu na sumnje i strahove najbližih.

[Gabi]

Puno je tu tužnih priča. Nije ni moja bitno drugačija. Iako je cijela rodbina na našoj strani - hvala im na tome, teško mi je jer moja mama više nije s nama , a bila mi je, pored MM, najveća podrška u životu.

[uporna]

Mi nismo skrivali ni od koga a kamoli od roditelja.
Podršku smo imali od svih, ako je nekoga nešto zanimalo objasnila bih ali nakon svake punkcije i transfera sveki bi brižno pripremila ručak i brinula se da se odmorim (živimo u istoj kući) kao što i sada kuha jer od malog miša ne stignem ništa. Borna je prvo unuče mojima a svekrvi treće, nećakinje su već veće curke, jedino je svekar umro prošle godine i nije dočekao unuče. Mi svi nekako mislimo da je Borna došao umjesto dede.
Moji su bili više moralna podrška a bogme i financijski su uskočili za MB.

[Lorien]

bez naših obitelji i bliskih prijatelja ne bi mogla ni preživjeti sve to... hvala im beskrajno na potpori i snazi

[Gabi25]

Moji su uz nas od početka- još prije 2 godine kad smo počeli raditi na bebi mama je svaki mjesec sa nama iščekivala. Kako je dijagnoza došla postepeno tako je i ona sve više ispitivala i u potpunosti sudjelovala u svim našim pretragama. Potpuna nam je podrška i ponekad ne znam kako bi bez nje... Tata kao tata, vidim da mu je teško zbog svega kroz što prolazimo ali on je jak i rijetko pokazuje osjećaje... On se više angažirao da iskopa ljude koji nam mogu pomoći u našoj borbi
Roditelji od mm-a su saznali tek nedavno i od njih smo dobili podršku ali onako- nekako jedva, ne znam šta bi rekla, nekako kao da su nezainteresirani
I moram na kraju reći da imamo potpunu podršku našeg svećenika-on nam je i obiteljski prijatelj i totalno je uz nas- jer je prije svega čovjek

[crvenkapica77]

moja mama zna....tata ne zna.....osim ako mu je mama sta govorila ja nisam.....nista me ne pita....mama ko mama uvijek tu uvijek hoce pomoci,,,,samo sto jos moram puno (ja laik) objasniti da to nije tako lako i jednostavno(mislim na mpo)....ona misli odemo i hop ja trudna kad sam joj rekla da nece biti tako lako.... iznenadila se pogotovo ovaj zakon novi blesavi....jako me je rasplakala ,,kad sam rekla idemo u zg ... rekla mi je smireno... da se nista ne brinem ona ce sve platiti......mama i tata zive od mirovine 1500kn...kaze ici ce u njemacku radit za mene......i otisla je....vec je mj dana tamo i radi.....jako tuzno ....ali to je mama....moja mama koja mi zeli jadna pomoci i dusa me boli.....