ivana zg prvotno napisa
Ja imam isti problem. Meni nisu jasni ti odlasci na izlete s vrtičkom djecom. kao maloj nije mi bilo jasno zašto nas mama nije puštala na ljetovanja i zimovanja s vrtićom ali od kada imam svoje dijete to mi je savršeno jasno.
Ovo proljeće odjednom su se tete dosjetile da se ide na neko Eko imanje itd. Vještice, stari zanati, probavnje sira itd. moja je mala tek napunila 5g a neka djeca još nisu imala 5g. Prvo je rekal da bi željela ići ali ja sam osjećala neki nemir ali nisam željela utjecati na njezinu odluku.
Kad sam joj pročitala sve što će raditi i da će probati koziji sir- odlučila je uz plač da ona neće ići- nema šanse (gotovo je cijela grupa na kraju išla.
Moje nedoumice su prvo bile:
1. Djeca se u tim godinama po pravilu voze u sjedalicama, autobus ih nema (tada nisam znala da su ti autobusi imaju pojaseva-ako teta nije slagala), znači ona bi se prvi puta vozila bez sjedalice i to prvi put u busu i to bez mene ili neke odrasle osobe da sjedne do nje (da ne spominjem da nisam mogla spavati od pomisli da se uvjek može dogoditi neka nesreća i da si to onda neću moći oprostiti cijeli život, a na izlete će i malo tako ići u školi i ne vidim uopće potrebu da na njih idu s vritćem-kasnije se tog djeca jedva sjećaju)
2.Moje djete je curica i roditelji dečkića nikako (na nedavnom sastanku) nisu mogli shvatiti zašto mene zabrinjava odlazak na WC-e moje djevojčice...to su tamo restorani gdje zalaze i drugi ljudi, prvo djete ide samo na WC (ide ok 45 djece i 4 tete) i može ju neko nepoznat pokupit, a ono što me najviše brine, to nisu WC-i za djecu, višlji su, vjerovatno prljavi, ona na to mora sjest, nezna si to sama obrisat, niti može pišati stojeći te može neku i zarazu pokupit ( o tome naravno niko nije razmišljao, jer kaj briga one koji imaju dečkiće a tetama to uopće nije palo na pamet-ostale su u čudu kad sam im to spomenula)
3. moja mala ima problema s hranom -gotovo ništa ne jede i izbirljiva je (ne jede ni sendviče tako da joj ni u rusaku ne mogu poslati nekaj za pojest)
4. zbog prijevoza, hrane, WC-a odlučila sam da moja mala nije spremna za izlet i da bi njezinim odlaskom ili opteretila tete da stalno moraju provjeravati je li pišala i jela i i svoje dijete koje bi cijeli dan trpjelo jer neće na WC i bilo gladno jer je izbirljiva (umjesto da moju odluku podrže na nedavnom sastanku svi su mi se podrugljivo smijali i rditelji i odgajateljice kao ja izmišljam probleme -inače ja sam po struci odgajatelj)
5. meni je na kraju bilo žao što mala nije išla ali njoj nije niti malo- a meni je to najbitnije- ako ona misli da nije spremna zašto bi morala ić zbog većine i jer će nas svi u vrtiću gledati ko treće svjetsko čudo
6.pitala sam tete zašto jedan roditelj ne može ići s njima bilo koji ne moram to biti ja i narvno da on ne sjedi s svojim djetetom već s tetama i plati svoj put- one su rekle da to nije praksa ( a ja bi bila mirnija da je išao bilo koji roditelj, jer i tete se "bolje ponašaju" dok je netko s njima ko im ne ćuva leđa kao kolegica ako ne radi posao kako treba)
6. o svemu tome razgovarala sam s jednom rođakinjom čije troje djece idu u jedan drugi vrtić a tamo je situacija totalno drugačija...tek s 6g idu na izlet, uvijek jedan od roditelja ide s djecom i to je jedan tata koji je vatrogasac, jako se pazi na njihovu sigurnost, uvijek ide više teta itd.
7. u ponedjeljak se opet ide na izlet i to ko grom iz vedra neba...moja mala ovaj put jako želi ići i ja i muž smo je odlučili pustiti
otišla sam na internet pogledati to Kraš imanje i kad sam vidila da je na jezeru smračilo mi se
znam kakve sve agresivne djece ima u njezinoj grupi i da teta nemože sve vidjeti
dugo sam razmišljala kako da je upozorim na opasnosti a da ju ne uplašim pa da ne odustane
problem s mojom malom je taj ako je upozorite na opasnost (npr. polako se penji na taj tobogan jer se dječak to tebe gura i možeš pasti) ona odmah se uplaši i odustane, a ako je upozorim ona kao dijete ne može još uvidjeti moguće posljedice nekoga svoga čina pa onda brzopleto nešto napravi npr. padne i onda opet ima strah
-ipak upozorila sam je da se ne igra blizu jezera jer ju netko može gurnuti a teta ju neće vidjeti a ona još nezna plivati bez onih narukvica
-restoran je na vodi i upozorila sam je da se ne naginje
- možda će se voziti brodićem po jezeru pa sam ju isto upozorila da se ne gura i makne od onih koji se guraju naginju preko ograde i tuku
- kad ide na WC obavezno sam rekla da se javi tetei jer tamo neće biti samo njihov vrtić već mnogo gostiju koji tamo i noće (raznih ljudi tko zna od kud)
- razmišljam joj dati stari mobitel s starim brojem i staviti joj ga u džep za svaki slučaj? kaj mislite jel pretjerujem?
mislim tete na sve odmahuju rukom, nisu nikaj rekle šta da se ponese..ma vodu, neke grickalice i nekaj za presvuć...na pitanje a kabanice itd jer je velika mogućnost da će biti kiša one samo odgovaraju neće padati i odmahuju s podsmjehom rukom...ja fakat neznam kako mogu biti tako nehajne, ja bi sigurno bila više u strahu da negdje vodim tuđu djecu nego svoju a one ih vode 45 i baš ih briga
znam da sve ovo kaj sam nabrojala u ovom trenutku kad je sve OK može zvučati suludo, ali da se nedaj Bože bilo kaj dogodi nikom ne bi bilo smješno a i radilo bi se o životu nečijeg djeteta, koje je svakom roditelju sve na Svijetu.
Neznam kaj je to čudno bojati se prometne kad se svaki dan dešavaju, svako malo se zapali koji dječji autobus, djeca se utope ili ih neko u gužvi otme.... Mislim da treba uvjek gledati pozitivno i ne misliti na ružne stvari ali ako vodiš tuđu djecu negdje i to u tolikom velikom broju ( a znamo da jedva roditelji i s dvoje izlaze na kraj) moraš imati mjere opreza i neke moguće opasnosti na umu, u slučaju da se nedaj Bože nešto desi možeš imati spremno rješenje.