ovi "jaki pms-ovi" su meni počeli otprilike kad mi je 2. kćer imala godinu.. počela su izderavanja, spavanje, nespavanje,plakanje, ovo,ono.. mislim, kad vičeš na dijete koje ima godinu dana ni krivo ni dužno, onda znaš da nešto nije ok.otišla sam dr. po uputnicu za psihijatra i endokrinologa..na štitnjaču sam posumnjala jer je mama imala iste simptome, a i moja sestra. Prvo smo odlučili vidjet kakvi su hormoni, a onda bi išli dalje.. hormoni su bili uvijek na donjim granicama, osim tsh koji je varirao, malo dobar malo visok. nisam dobila terapiju, ali mi je dijagnosticiran hashimoto i hipotireoza.. s vremenom su simptomi nestali, došla druga trudnoća i sve je bilo super. dok sin nije napunio godinu dana i opet sve ispočetka, i još gore.. odmah sam išla vadit hormone, t4 mi je bio niski, tsh na gornjoj granici. ovaj put sam išla privatno kod dr i dao mi je terapiju, sad čekam da počne djelovat.

A pročitala sam negdje da obično najesen su simptomijači jer preko ljeta ne trebamo toliko hormona pa ako su i niski, sve bude ok, a onda zimi počinju problemi jer se štitnjača muči da proizvede više potrebnih hormona.

Mene već 3mjeseca muči napetost u mišićima, nikako da se toga riješim. a da ti ne pričam o tome da mi je muž već ljut jer sam ja ko zombi, ili spavam iline spavam ali nisam sposobna za ništa. normalna sam nekih sat vremena dnevno.

Kad štitnjači pribrojiš i umor, treće dijete koje samo što ne visi s lustera, muža kojinema baš razumijevanja i djecu koja ne kuže, a na njih vičeš pa onda zbog toga plačeš - dobiješ potrebu i za psihijatrom..