-
kao da me ne voli :-(((
Zdravo mamice,
prije 3 tjedna sam se vratila na posao. Beba mi je 11 mjeseci stara i dok sam bila kuci, bio je vezan za mene ali i za bake, dede, tatu.
kad sam pocela raditi, ostao je kod bake, muzeve mame, sa kojom zivimo. Nije bilo problema oko razdvojenosti jer je na nju naucio od rodjenja. Medjutim ovih dana kad se vratim kuci, zateknem ga da se igra, a on kad me ugleda, samo se i dalje nastavi igrati. kao da uopce nisam tu, kao da nisam dosla.
To me uzasno pogadja. ja njega toliko pozelim da opisati ne mogu. Trcim kuci kao mahnita i onda... nista .. Bebac me ignorira.
Imate li slicnih ikustava? tjesim se da je to ok, ali opet.... nekako sam tuzna
(((8
-
-
Leona sa,
da, tvoje dijete se ljuti na tebe
Ljuti se jer je odjednom bez mame na cijeli dan. To sve prođe ali evo trikova da to lakše prevaldate:
što više maženja i pusa, igranja samo ti i on bez drugih,
izvedi ga van, jedi s njim (nemoj da obrok prođe bez tebe), okupaj ga, uspavaj, probudi ujutro prije posla i javi mu se reci kamo ideš i zašto.
djeca to razumiju u toj dobi iako se nama čini da ne.
samo nemoj i ti njega ignorirati i polako ćete prevladati krizu.
-
Smrc, hvala za utjehu, nadam se da ce ga proci jer mi ovako nije bas zapravo....
-
sjećam se ko sad...
prvi radni dan nakon porodiljnog...nikad kraja, vruće do besvjesti, žurim doma ko sumanuta....
ulazim u kuću svi bulje u mene, MM, sveki, susjed, svi su došli vidjeti kakva će biti njena reakcija na razdvojenost, prvi puta u njenom malom životu da me nema cijeli dan...
ja sva na iglama...
i evo ti grofice, dolazi s terase, još puzi, pogleda u mene, nasmije se i nastavi puzati dalje, do tate...i meni ni prd ni smrd!
ja kao glumim pred publikom da mi je svejedno da me ne boli...a kao da mi je netko prekinuo dovod zraka...
no već drugi dan sam dobila pusu, treći zagrljaj...i tako po malo
mislim da je to normalono, faza koja će proći ...drži se, nije lako ali je prolazno!
-
Meni je to počela raditi s 2,5 godine, kad sam ukinula noćno sisanje
Odlučila sam gledati pozitivnu stranu toga, što bar mogu ručati na miru.
-
proći će! Čini mi se da roditelji uvijek teže podnesu povratak na posao nego djeca. Tješi se da je njemu lijepo sa bakom, da se osječa sigurno, i da ti ostavljaš dijete nekome od velikog povjerenja.
A draga moja, on te voli bezgranično i osječa se sigurnim u tvoju ljubav, pa se zbog toga osječa sigurnim da se ljuti i da te "odbija".
-
Leona
, nemoj biti tužna ni zabrinuta, s vremenom će ti jasno dati do znanja koliko si mu nedostajala...
-
prema mom iskustvu, ljuti se na tebe i na tebi je da se dodatno potrudiš (floor time, dojenje, bilo kakav anganžman 1 na 1)
nakon povratka na posao, meni se sin ljutio baš tako: ignorirajući me...
ja bih sjela pored njega na pod i čekala da me uključi
ili da zatraži sisu
(što bi bila lakša varijanta, jer, nakon što bi se nasisao, bi opet bio mazan i pun ljubavi)
i danas kad ja izađem s frendicama, vrlo je jasan, uvijek kaže da se ljuti na mene
s malenom sam još kući i nekako ispada da je ne ostavljam duže od 2-3 sata
imam samo jedan primjer kada smo ih ostavili na 7-8 satikod njegovih staraca i uff
trebali ste je vidjeti: uvrijeđeno je okrenula glavu, usnica joj se zatresla..
i opet: hvala bogu na sisi
inače, djeca su mi sasvim drugačijeg senzibiliteta, a ja sam prilično normalna po pitanju odvajanja i posesivnosti
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma