Citiraj Deaedi prvotno napisa
Evo jedna tužna priča, koja je nasreću dobro završila. Bila sam ovaj vikend u posjeti kod jedne frendice, više u stvari poznanice, posjetiti nju i bebu.

Kad sam čula njihovu priču, baš sam se ušokirala:
Rodila je prije 3 mjeseca u jednoj ZG bolnici, prirodnim putem. Beba zdrava, velika, teška 4,200. Bile su na roomong-inu, stalno je bila uz bebu. Željela je dojiti i od sestara i pedijatara je tražila da se beba ne dohranjuje, i tako je i bilo. Mlijeka nije odmah imala, koja kap kolostruma. Uvjeravali su je da je to dosta za bebu, i kada je pokolebana upitala da joj se beba čini gladna, zatražila je bočicu, rekli su joj da ako doji, beba ne može biti gladna. Treći dan otišle su doma. Četvrti dan beba je zakurila, vručica. Dijagnoza: dehidracija. Težina: 3,500.

Nije mi jasno, a ni njoj šta je pošlo krivo. Stavljala je malu na dojku na zahtjev, otprilike i 10tak puta dnevno, beba bi vukla po 10 tak minuta i onda zasplala. Na prvi pogled i prema uvjeravanjima pedijatra i babica, je sve bilo u redu...a mamin instinkt nisu slušali.
Ja sam imala isto iskustvo s Petrom al ne i neuspjesno dojenje. Kada je Petra zakurila (treci ili cetvrti dan nakon rodenja, prije nego mi je doslo "pravo" mlijeko), dali smo joj malo adaptiranog preko one bocice sa cjevcicom koja se zakelji na bradavicu pa beba dobija adaptirano samo ako ispravno sise. Na taj smo nacin dali joj potrebnu tekucinu i neomeli dojenje.