Jako plače dok čeka let down, a ja se ne mogu opustiti :(

[uskoromama]

Moj sin je od rođenja školski primjer izuzetno zahtjevne bebe; od samog početka ništa kod nas ne ide lako ni bez muke; niti uspavljivanje, niti spavanje, niti dnevne aktivnosti (šetnje, igranje) niti dojenje.
Od kad su prestala višesatna nacicavanja u komadu, tamo negdje sa 5,6 tjedana, počeli smo imati problem s plakanjem pri dojenju. On je od početka super napredovao - rođen s 3460 (otpušten s 3120) s mjesec dana je već imao 4490, s dva mjeseca 5900 tako da se nitko (osim mene) nije pretjerano zabrinjavao oko tog plakanja, pripisivali smo to kolikama, pohlepnom jedenju prilikom kojeg se naguta zraka ili jednostavno fazi koja će proći.
Nisam zapravo nikad dokučila o čemu se radilo, ali plakanje se s vremenom smanjilo i gotovo prestalo ali samo pod uvjetom da sam dojila isključivo ležeći u tihoj i zamračenoj sobi... no i dalje smo imali vrlo često dane u kojima gotovo odbija jesti osim u polusnu. Naravno da nas je to poprilično izoliralo i osim par posjeta roditeljima (koji su završili katastrofalnim ispadima plača jer u nepoznatom nije mogao zaspati, a samim time niti jesti) nismo zbilja nikud išli. Isto tako manjak dojenja danju on je zamjenjivao noćnim jedenjima tako da se broj noćnih jedenja od onih početnih 6-7 nikad nije smanjio na manje od 3-4. No dobro, dojenje za nas nije praktično ni jednostavno kako pričaju, ali stalno se tješim da će sve ovo teško, sve komplikacije i problemi za par mjeseci biti iza nas, a korist od isključivog dojenja ostat će mu zauvijek .I ta me pomisao gura naprijed sad već skoro 5 mjeseci.

No zadnjih 2 tjedna doista ne znam što da radim i na rubu sam očaja . Naime, njegovo nezadovoljstvo prilikom jedenja nije više obično cendranje nego plač na rubu histerije u kojem on bude sav crven i mokar od suza. Više ne pomaže ni uspavljivanje ni noćno dojenje, svako, ali baš svako dojenje bude u suzama. Prvo njegovim, a sad već i mojim.
Ne bih to nazvala klasičnim štrajkom, on nikad ne odbija dojku; kad mu ponudim ne može dočekati da mu bradavica dotakne usta i baci se na nju kao mala životinjica, ali nakon 2-3 gutljaja (kad skuži da mu kaplje, a ne curi) pušta je, okreće glavu i počinje plakati. Onda se ponovo okreće meni, grabi bradavicu 2-3 puta povuče i još jače plače. I tako se to nastavlja (nekad i jako dugo) dok ne krene let down. Kad krene let down smiri se i zadovoljno guta, ali čim se dotok ponovo smanji (što je kod mene jako brzo – možda pola minute, minutu u najboljem slučaju, jel to normalno?) on opet plače, plače, plače..toliko da je to kraj dojenju i moram ga dići da ga smirim i zabavim nečim drugim.
Zadnjih 4-5 dana gore je nego ikad, išli smo pedijatru jer mi je bilo nevjerojatno da zdravo dijete može tako jako plakati prilikom hranjenja, međutim sve je ok, nema soor, nema upalu uha, krvna slika je ok; on je zdrava beba. Rekla sam pedici da znam da imam mlijeka (jer sam skužila da će razgovor krenuti u tom smjeru), ali da mislim da je problem u refleksu otpuštanja, na što me ona gledala kao da pričam Svahili. Rekla je samo; “Kolko je on sad, skoro 5 mjeseci? Možda mu više nije do dojenja!”. I savjetovala da uvedem dohranu. I to da krenem s voćnim sokovima. Samo tako, bez puno nauke.
Inače, u zadnjih je mjesec dana dobio 550 grama što je puno manje nego prvih mjeseci, ali i dalje mislim da je ok. Jesam li u pravu? On sad im 7660 grama, a za tjedan dana punimo 5 mjeseci.
Svako hranjenje, pa i noćna u kojim se uredno razbudi čim mu mlijeko ne krene nakon što povuče par puta, završava suzama. I to takvim žalosnim suzama da mi se srce kida.


Mislim da znam u čemu je stvar, ali ne znam kako to riješiti - njegov plač meni odgađa let down, a to njega, zahtjevnog kakav je (u svemu), pak dodatno izluđuje i mislim da smo u začaranom krugu koji ne znam kako presjeći. U rijetkim trenucima kad let down krene praktički čim povuće prvi put (a to mi se dogodilo samo jednom), on uopće ne plače!! Znam da se trebam opustiti, ali to je gotovo nemoguće dok on tako plače uz mene, napeta sam sad kad samo pomislim da idemo dojiti.
Jako pazim na popišane pelene i imamo ih zasad oko 5 na dan (noćna je uvijek cijela popišana), ali znam da je prije bilo puno više.
On je inače zadovoljan i ne primjećujem neke veće promjene u ponašanju osim kad treba jesti.
Što da radim? Žao mi je jer on sad povezuje dojenje s frustracijom i nije mu to nikakva sreća niti ugoda, kao što bi trebala biti.
Polako gubim podršku mm-a koji je bio jako za dojenje, sad mi kaže da je to mučenje i malog i mene.


Znam da vam ovo, ako niste imale isto iskustvo, možda ne izgleda strašno, ali ja bi sto puta radije prošla ponovo i ragade i bolove i cijelonoćna dojenja bez prestanka, jer tada ja jesam bila i jadna i iscrpljena, ali barem sam znala da je on zadovoljan. A ovako, kad vidim svoje najdraže lišce u suzama, pitam se ima li uopće sve smisla kad smo nesretni oboje?
Molim vas podršku, iskustva, savjet, bilo što.... treba mi snage da ne posustanemo sad kad smo već tako dugo izdržali.:sad:

[grom]

Ovdje: http://www.nbci.ca/index.php?option=...tion&Itemid=17 je članak koji se bavi sličnim problemima.
Mislim da bi bilo dobro da probaš s kompresijama koje bi ustalile tok mlijeka. Članak o tom je ovdje: http://www.nbci.ca/index.php?option=...tion&Itemid=17
a filmić ovdje:
http://www.youtube.com/watch?v=RymUDeCAt18

[anchie76]

Jesi probala s kompresijama?

[Indi]

Kompesije? Promjene položaja dojenja?

[Irchi]

Slažem sa da trebaš pokušati s kompresijama, tako će dobiti dojam da je let down već krenuo.
Ja sam kompresije radila praktički dok T. nije prestao dojiti, znači punih 21,5 mj. I sad kad dojim E. kad skužim da je postala nemirna jer mlijeko ne curi u mlazu odmah radim kompresije i to kod nas funkcionira.

[uskoromama]

Probala sam kompresije, ali problem je u tome da on u početku neće prihvatiti dojku dovoljno dugo da bi kompresije pomogle, doslovno 2 puta povuče i pusti je i tako stalno. Možda ih ne radim dobro? Gdje točno moram raditi pritisak, koliko od bradavice? Imam jako velike grudi i kad primim dojku jednom rukom nisam obuhvatila niti polovicu dojke, jel to ima kakve veze? Koliko dugo držim pritisak pa onda popustim?

Zasad pomaže da ga uspavam i onda polako gurnem dojku da siše u snu, ali često ga to probudi i opet se ljuti.
I da, jučer sam probala njega poleći i kleknuti iznad njega na sve četiri tako da su dojke točno iznad njega, čini mi se da mu je to bilo nešto novo i zanimljivo pa je sisao dovoljno dugo da potakne let down.

I još nešto, kad kažemo popišana pelena, koliko bi ona popišana trebala biti? Jel još uvijek vrijedi ono o 2 jušne žlice ili se to odnosi na novorođenčad? I koliko ih moramo imati u 24 sata budući da on sad ima skoro 5 mjeseci?

[grom]

Možda da se prije podoja malo izdojiš tek toliko da potakneš let down.
A što se tiče veliih dojki, kompresije funkcioniraju (provjereno ). Mislim da sama pozicija nije toliko bitna (jer kompresija služi za povećanje tlaka u dojci) samo moraš paziti da ne mijenjaš oblik areole. Pritisak držiš dok siše a još ne pije. Kad počne piti, staneš. I tako u krug.
Ako voli nove stvari, probaj dojiti u slingu/marami, na nekom neuobičajenom mjestu, hodajući (za tekve "egzibicije" s velikim dojkama pomaže da dojku "podložiš"tetrom ili ručnikom)...
p.s virni onaj filmić, tamse dobro može "skinuti" hvat