Biseri (3-6) VI

[Sanja]

Prije jedno dva tjedna bili smo u Zoološkom vrtu s jednom mojom frendicom i njezinom jedanaestogodišnjom kćerkicom. Flora se cijelo vrijeme penjala na nju i žicala je da je nosi, a ja sam je stalno upozoravala da je već prevelika i preteška.

No, na kraju se ipak uvaljala curki i još joj k tome nježno rekla:
- Znaš, tebi je možda teško, ali je zato meni puno lakše.





Jučerašnji Fionin, prigodni.
- Mama, kako se na hrvatskom kaže Spanien?
- Španjolska.
- A Deutschland?
- Njemačka.
- Aha. A za koga ti navijaš?
- Ni za koga.
- Pa kako?
- Pa nijedni nisu moji, skroz mi je svejedno koji će pobijediti. A i ne pratim nogomet.
- Ja navijam za Deutschland.
- Misliš, Njemačku. A zašto?
- Pa, zato.
- Kako "zato"? Moraš imati neki razlog. (Inače, razlog je očigledno taj što Austrijanci sasvim otvoreno navijaju za Njemačku čim im vlastiti tim ispadne iz natjecanja.)
- Jesam li već bila u Njemačkoj?
- Jesi, dvaput.
- A u Španjolskoj?
- Nisi.
- Evo, onda zato. A i zato što je Njemačka bliže Beču. (Ovo je, pretpostavljam, bila improvizacija.)

Pa sad vi recite da dijete nema legitimne razloge za navijanje. Moram pronaći nježan način da je obavijestim da je Njemačka ispala.