sjedimo u gradu na terasi, dolazi neka baka i nudi na prodaju kitu cvijeca. ja iz principa ne odgovaram nista na takve stvari, imala sam neugodnih iskustava da te ljudi uvuku u bespotrebnu raspravu, ili bi me nagovorili da ipak kupim...itd.
pita me D. poslije sto je teta htjela i da zasto nisam nista rekla. ja mu objasnim da ne volim razgovarat s nepoznatim ljudima.
a D. će: pa pitaj ju kak se zove.

danas mu kazem da ne stavlja ruke u usta ako ih nije oprao.
D: pa ja volim jest zmazanoću