Imam nekog posla na kompu, a mm i D peku palačinke. D mi svakih par minuta dolazi reci u kojoj su fazi. MM i ja ga stalno upozoravamo da me pusti na miru. Nakon par upozorenja dolazi mi šapnuti da ga tata ne čuje

konačno su gotovi, idu van, D oblači tenisice i pita jel idem ja s njima.
Ja: ne, IMAM POSLA.
D: a znas, onda ces biti tu sama, nećeš imat s kim pričat i to.
Ja: pa to mi i treba, da mogu na miru radit.
Pa to ti bas i nije neki zivot, zakljuci D. i ode.