Slažem se s onim što piše Shanti u vezi neumjesnog seciranja nečijeg pojedinačnog slučajai odluke, u vezi ponuđenih odgovora i u vezi posvojenog djeteta kao "utješnog" rješenja.

Dodala bih još i to da je, s mog gledišta, teško kombinirati medicinske postupke i posvojenje ne toliko iz tehničkih razloga koliko zbog toga što je za mene odabir posvojenja kao mog puta bio rezultat potpuno promijenjenog razmišljanja o roditeljstvu. Prvo sam potpuno odustala od medikalizacije života, od te grozničavosti o kojoj govori eva71, a onda sam potpuno odustala od biološkog imperativa u mom majčinstvu. Posvojenje moje djece meni je, bez imalo patetičnosti, donijelo ne samo majčinstvo nego jednu do tada nepoznatu duhovnu dimenziju mene. Puno bih mogla o tome pričati, a forum nije baš pogodan medij za to; previše je koncizan i lako je biti krivo shvaćen, ali to mislim na drugom mjestu na široko opisati. U svakom slučaju, za mene je posvojenje prvi izbor.