moje iskustvo je samo još jedna iznimka koja potvrđuje kako nema pravila... dva dana prije poroda sam na kontroli bila otvorena 4cm, ctg je očitavao trudove koje nisam uopće osjetila. doktori su prognozirali ekspresni porod. oko 5 ujutro sam osjetila treći jako trud i probudila mm-a kako bi mu rekla da je počelo, čim sam se krenula dići iz kreveta je pukao vodenjak i to ne tako da je curilo nego sam potop napravila. trudovi su mi odmah bili na 5-7 minuta. oko 7 ujutro sam došla u rodilište i dalje 4 cm otvorena a trudovi su me šibali na 5 minuta razmaka od samog početka, nikakve uvertire nije bilo.
rodila sam u 20.50 navečer.
ALI: ponela sam loptu i hopsala po njoj dokle god sam mogla, ali trudovi su bili prejaki i ja sam na svoje iznenađenje tražila da malo legnem što je najveća pogreška koju sam napravila jer se više nisam digla. oko 14h, nakon 9 sati trudova sam bila 9 cm otvorena i otišla u box gdje sam s mužem provela idućih 7 sati. trudovi su bili preslabi za taj jedan cm, a prejaki za mene da bi ih izdržala. odbijala sam drip i to sve odrađivala ležeći na leđima. na kraju sam oko 18h sati pristala na drip i od tada do izgona sam između trudova imala potpuno povlačenje u sebe, mm misli kako sam zapravo padala u nesvjest. bila sam uvjerena kako ja to ne mogu, razočarana od svoga tijela, htjela sam iz kože iskočiti. toliko sam se predala da se nisam ni na wc tražila nego su mi dva puta uvodili kateter.
sada me dijeli 8 tjedana od poroda i jedva čekam. puno sam se pripremala i prvi puta ali me bilo previše strah i sva sam zablokirala i bila skroz pasivna. jedino sam se držala disanja. sada, leći ću na leđa samo ako mi noge polome. znam da ja to mogu, vjerujem u sebe i svoje tijelo i odraditi ćemo to zajedno najbolje što možemo.