I ja sam totalno pukla iako mi se čini užasno sebičnim uopće kukati kada pročitam priče pojedinih članica...
Imam 28 god. MM 32 i borimo se za naše sunašce pune tri godine. Iza nas je dosta naporna godina jer je mm imao Oligoasthenozoospermiu + Leukospermiu, upalu prostate, sve moguće i nemoguće bakterije. Ja sve ok, uredan HSG (čak nisu htjeli ni da me šalju na laparo) i mogu reći da sam imala kakav takav cilj a to je 4 inseminacije pa IVF... Iza sebe imam 3 beskorisna ciljana na Klomifenu i 3. bezuspješna IUI. Na tom trećem IUI sam obavještena da se dijagnoza popravila i da sada imamo Normospermiu i tu mojoj sreći nije bilo kraja. Znate kada vas uhvati euforija i kada pomislite da je to konačno TO. Prije samo četiri dana sam doživjela hladan tuš kada sam vidjela tu posljednju negativnu betu i od tada ne mogu da dodjem sebi. Ljekar sumnja iako to ne može sa sigurnošću utvrditi bez IVF da se naše stanice ne mogu prirodno spojiti zbog ne odličnih već famoznih uslova koje smo imali na te tri inseminacije (imala sam 24 folikule) i naprosto mu je nevjerovatno da uprkos korištenju Utrogestana menga nije zakasnila ni sata. Od svih silnih hormona koje sam dobila sva sam pobrkana i ovaj ciklus mirujem. Ne znam više što da mislim, užasno sam umorna od svega i što je najgore ne znam što dalje. Ako imate kakav savjet molim vas da se ne ustrucavata jer mi treba nečiji objektivniji stav.
Sorry što sam se ovako raspisala, morala sam to izbaciti iz sebe.