Sa jedne zaključane teme citiram: "Antibioticima zatvaramo vrata."
-Zašto? Koje zlo čuči u njima? Neka mi netko pojasni.
Molim moderatore da u temi ne vide provokaciju.
Sa jedne zaključane teme citiram: "Antibioticima zatvaramo vrata."
-Zašto? Koje zlo čuči u njima? Neka mi netko pojasni.
Molim moderatore da u temi ne vide provokaciju.
Mozda bi ovaj clanak mogao barem djelomicno odgovoriti na to sto ja imam protiv antibiotika i zasto ih izbjegavam uspjesno vec duzi niz godina.
http://www.net.hr/zdravlje/page/2009/12/31/0090006.html
ja nemam apsolutno ništa protiv.... osim što me stvarno nerviraju pedijatri koji ih dijele šakom i kapom
ono tipa aha malo kašlje i curi joj iz nosa... evo vam antibiotk za svaki slučaj i sl.
dogodilo mi se par puta iako mi mala nije nešto boležljiva za sad
do sad nije popila niti jedan jer sam ja inzistirala na vađenju krvi i daljnjim pretragama
koje su pokazale da joj AB ne treba
a tema koja je povod otvaranju ovakve teme jeza ne povjerovati!
tako nešto mi ne bi nikad ni palo na pamet ....
I meni nije jasno, razumjem da se izbegavaju antibiotike kada je mala prehlada u pitanju ali imati takav apriori negativan stav o antibioticima mi je nonsense....
i mene zanima tema, mada sam rijesila nedoumice prije nekoliko dana kad mi je sin bio bolestan.
kako smo usvojili naseg pilica nemam iskustvo od pocetka sa bolestima, prehladama, temperaturom i sl.. dva puta mi se razbolio i koristio antibiotike. prvi put sam bila sludjena, drugi put vec lakse
kazem ja jednoj prijateljici kako mi je sin na antibioticima, a ona meni da nakon toga ne smije uzimati antibiotike 6 mjeseci. to me bas zabrinulo. i kad smo otisli na kontrolu pitam ja svoju pedijatricu (koju izuzetno cijenim) o tome, kaze ona da to nema veze sa istinom.... i olaksa mi dusi.
Moj razlog je taj. Ne zelim sudjelovati u svakako pretjeranoj upotrebi antibiotika kod nas. Ne zelim biti odgovorna za mozebitni razvoj super bakterija koje ce mozda naskoditi mojoj djeci u buducnosti.
Smatram da je kod nas totalno pretjerana upotreba antibiotika - to pokazuju i istrazivanja koliko je bakterija kod nas rezistentno na njih, a koliko recimo u zamljama sjeverne Europe koje su prepoznale tu zamku pretjeranog koristenja na vrijeme.
I bilo bi mi drago da ova tema ne ode u stranu, jer je zanimljiva i ima se sto za reci.
Nemam ništa protiv opravdane upotrebe antibiotika. S ovim stavom smo došli dotle da je L. popio jedan ili dva atb u životu, a M. još nijedan. Kada bi atb bio neophodan, naravno da bi ga dala djetetu. Imam nešto samo protiv davanja atb "za svaki slučaj" jer se na taj način doprinosi stvaranju začaranog kruga: bolest-atb-slabljenje imuniteta-bolest.
disclamer: Ovo je moje mišljenje i nema baš veze sa medicinskom strukom.
marta, a jel bi poželjela "biti odgovorna za mozebitni razvoj super bakterija koje ce mozda naskoditi mojoj djeci u buducnosti..." da je u pitanju teška urinoinfekcija kao u temi koja je povod ovoj?
Da budem iskrena, cini mi se da mi ne bi promakla ni laka uroinfekcija, ali nikad ne reci nikad. A da nam se doista dogodi teska uroinfekcija ne bih imala dvojbi. Ali ne zelim da tema ide u smjeru ŠBBKBB, pa necu vise zastranjivati.
Zelim jos reci da se takve lose procjene takodjer mogu dogoditi kao posljedica pretjerane nonsalantnosti struke kad su antibiotici u pitanju jer se vrlo cesto stjece dojam da je antibiotik nesto sto se moze i ne mora uzeti. Znas omo kad dodjes doktoru, on ti s vrata prepise ab, a ti kazes jel mozemo provjeriti. I onda provjerite, i nalazi kazu da ab ipak ne trebas. I lijecnik se prema tome postavi kao da je svejedno, sto u konacnici i kod tebe zapravo stvori takav stav - "ma svejedno je"...
Valjda su antibiotici losi zato sto ni pomazu kada smo jako, jako bolesni![]()
Ja bih zapravo htjela da netko navede nesto konkretno pa da ona citirana recenica iz mog prvog posta dobije nekakvo uporiste. Jer, taj stav se rodio ovdje. Koliko god se zatvarale oci i brinulo o boji foruma, ti, ma ne mogu to ni nazvati stavovi, vec opasna pomodarstva ovdje imaju citavu logistiku, a da to nikoga ne brine.
Pa bih ja sad na ovom nepodrskastom pdfu zeljela vidjeti ima li netko stvarno argumenata za antiantibioticizam :klaic:
Dakle ja jesam protiv nepotrebnog davanja antibiotika zbog zdravlja mojeg djeteta, ali sam isto tako i za davanje antibiotika kad je moje dijete u takvom stanju da ga "mora" dobiti. Neki doktori olako prepisuju antibiotik i svojim ponašanjem mogu izazvati ozbiljne posljedice, što je gore već i rečeno, ali tema koja je zaključana i zbog koje je ova pokrenuta je malo reći stravična. Moj komentar na prethodnu temu "bez komentara" je bio takav jer sam ostala sleđena i ništa lijepo i utješno nisam mogla napisati. Nažalost svi mi doma sjedimo udobno zavaljeni i pišemo svašta, a netko to možda i čita i na žalost izvuće krive zaključke, pročita krive poruke i ne razmišlja zdravim razumom. Ljepota foruma je da možeš napisati svašta, možeš maštati, izmišljati i pretvarati se da je to stvarnost, a realnost je realnost. Ljudi bi trebali shvatiti da je ovo ipak samo forum i koliko ima pametnih savjeta toliko ih ima i glupih.
Mislim da treba naglasiti razliku između "opravdane" upotrebe AB i kljukanja tabletama "just in case". Ovo drugo ne može biti argument za izbjegavanje lijeka koji propiše educirana osoba u teškim slučajevima.
Da ne spominjem da smatram da je krajnje neozbiljno ignorirati uputu dr. Ako mislim da dr xy nije kompetentan za propisivanje lijeka, potražit ću drugo mišljenje (i pod time ne mislim da raznorazne šarlatane i nadriliječnike).
Cubana, moj stav da pokusam sve prije nego odem lijecniku nije iznikao iz ovog foruma, niti tu nalazim logistiku, nego se razvio kroz moje osobno iskustvo s lijecnicima kojima sam odlazila ja ili moja obitelj. Nekako se vise ne vrijedjam niti na podcjenjivanje i price o pomodarstvu.
Nisi me dobro shvatila. Referiram se na citiranu recenicu iz mog prvog posta, kao i na posljedice te recenice na potomstvo osobe koja ju je napisala.
Za tebe sam shvatila da znaš granicu, a i sama si napisala da u slučaju teške uroinfekcije ne bi imala dvojbi.
Ispričavam se, iako nisam mislila na tebe.
Ja uvijek u glavi imam rečenicu moje kume farmaceutkinje - lijekovi se uzimaju onda kad je šteta koju počine manja od koristi koju donesu. Kad liječnik prepiše antibiotik, ja ga bome disciplinirano popijem, i dam ga isto tako i djeci.
Ali isto tako ne idem liječniku ni za svaku šmrklju, niti za svaku temperaturu, niti svaki put kad netko kihne ili zakašlje. A kad su stvarno bolesni i kad trebaju liječničku pomoć, onda poslušam savjet onih koji o bolestima i liječenju znaju više od mene.
(imam sreće što naša pedijatrica antibiotike prepisuje jako jako rijetko - kad ona napiše recept, vjerujem da je bio i potreban)
Slažem se sto posto sa Marijom. Jedini antibiotik koji sam dobila za dijete a da je vrlo vjerojatno bio nepotreban dobila sam kad sam sa djetetom došla u nedjeljno dežurstvo nakon što je noću dobila temperaturu 38. Doktor nas je prvo pogledao kao da smo pali s Marsa, a kad sam izverglala cijelu epopeju o preranom rođenju, bronhiolitisu i opstrukcijama odmah smo završili sa antibiotikom. Što hoću reći je da sam sigurna da je veliki broj nepotrebno prepisanih antibiotika uzrokovan i bespotrebnim odlascima doktoru. (pri čemu ne mislim da to doktore opravdava).
A inače bi i mene zanimao odgovor na pitanje iz prvog posta - koje je to zlo (ZLO) u antibioticima?
Možeš na cijelu priču gledati na nekoliko načina, a mogu nabrojiti samo nekoliko pa vidi koliko ti se uklapaju u svjetonazore.
Veliki udio antibiotika su ototoksični, a osobito ih je lako naći među ORL preparatima. To je kao kad lisica pazi na kokošinjac.
Antibiotici onemogućuju stjecanje prirodnog imuniteta od bolesti i zato klinci jednu te istu bolest dobiju više puta uzastopce. To je kao šamar-terapija - dolaziš po još dok ne shvatiš da te zezaju.
Svaki antibiotik ubija sve korisne bakterije pa se umjesto njih nakote gljvice i patogene bakterije. To je kao da ruže zalijevaš petrolejom kako bi ih spasila od biljnih ušiju.
Razne bakterije ne stvaraju ozbiljne probleme dok su u ravnoteži s drugim neprijateljskim bakterijama, na primjer MRSA, a neravnotežu ti osiguraju antibiotici. To je kao kad opušak gasiš kantom benzina.
Ne treba antibiotike odbijati s fundamentalističkom odbojnošću, ali je sigurno da gube na popularnosti. Nekome mogu spasiti život, ali sam sve uvjereniji da u današnje vrijeme uzrokuju više štete od koristi.
Zlo u antibioticima je, rečeno zdravo seljački, što pobiju sve bakterije koje su na njih osjetljive. Dobro je što pobiju loše bakterije (uzročnika bolesti), a loše je što pobiju i dobre bakterije (sad si zvučim ko reklama za bioaktiv) koje normalno egzistiraju u organizmu. Ova normalna bakterijska flora na neki način ne ostavlja prostora patogenim bakterijama da se prenamnože i izazovu infekciju. Kad ih sve pobiješ antibiotikom vjerovatnije je da ćeš uskoro zaraditi neku novu infekciju, jer je normalni obrambeni mehanizam organizma narušen. Ovo je samo što se tiče imuniteta.
Druga strana je česta upotreba antibiotika i neadekvatna upotreba antibiotika. Svakom primjenom atb pobijemo npr. 99% bakterija. Preživit će 1%-one su otporne na ovaj atb. U populaciji bakterija će se čestim korištenjem atb izolirati soj otporan na neki atb. Ovo je jako pojednostavljeno, ali to je poanta. Bakterije imaju veliku mogućnost promjene genoma jer su jednostavni organizmi i koliko god da mi smislili antibiotika, one će ih uspjeti pobjediti (kroz određeno vrijeme, naravno).
Uzgred, imam jedno predivno iskustvo izlječenja pomoću ne-antibiotika kada su antibitici zakazali. Imao sam gadnu upalu mjehura i uz cefixim mi je bilo sve gore i broj bakterija je vrtoglavo rastao - sve dok nisam uzeo rowatinex koji sadrži samo prirodne terpene i baš nikakav antibiotik. Za jedan dan su bakterije bile desetkovane, a za 3 dana sam bio zdrav. Toliko o antibioticima najnovije generacije.
Nažalost, rowatinex nije registriran za malu djecu.
cuj davore, i ja sam prije 2 mjeseca ubila e. coli napitkom od cesnjaka i vina, nisam htjela uzimati antibiotike. isti sekund sve e.coli ciknule. sve mi vjerujemo u moc prirode (barem vecina nas)
ja se grozim od tableta bilo koje vrste, a zbog mpo-a i tone inekcija koje dobijem trudim se ne popiti niti jednu.
ali ovde ne pricamo o situacijama kada nam se izvoljeva ili ne popiti ab, vec o situacijama kad je neophodan, kao silaninoj kcerki.
Posljednje uređivanje od Pinky : 03.02.2010. at 00:01
Čak i otorinci govore o pacijentima sa visokim rizikom za ototoksičnost. Dakle, nisu univerzalno ototoksični.
Stjecanje prirodnog imuniteta... Organizam je vec bio dovoljno u kontaktu da razvije svoja protutijela. Samo ona nekada nisu dovoljna. Tj, bolest vec ucini puno stete prije nego organizam uspije dovoljno odreagirati.
Ne ubija svaki antibiotik sve korisne bakterije.
Ja niti ne zagovaram ab sa fundamentalističkim fanatizmom. Imaju svoje mjesto i vrijeme.
i da nastavimo u revijalnom tonu
sa narodnim mudrostima i šegom, šalom i pošalicama
mislim da se svi slažemo da tema treba ići u smijeru zašto odbiti opravdanu uporabu antibiotika
ako nije vjerovatno će cubana dati uputstvo moderatorici u kom smijeru hoće da se tema razvija
a odbiti antibiotik kad je on opravdan, osloniti se na instinkte i liječiti se kamilicom je glupost
kao zaliti šumski požar čašom vode
to učiniti kad je dijete u pitanju, je kazneno djelo
Moje je dijete SVAKI DAN na maloj dozi antibiotika jer je sklona urinarnim infekcijama (VUR). Jedna, prva infekcija, a regirali smo ODMAH je za dlaku zavrsila najcrnje. Antibiotik joj je DOSLOVNO spasio zivot. No, iako moje dijete pije profilakticnu dozu antibiotika na dnevnoj bazi, nisam pobornik davanja antibiotika za viroze i ostale stvari na koje antibiotik ne djeluje; no "mali" je problem sto ja nisam LIJECNIK a jos manje PEDIJATAR (ima razloga zasto postoji TA specijalizacija) da ocijenim kad je to. Sve sto ja dakle mogu je da nadjem lijecnika za dijete kojemu cu vjerovati i kojega cu pitati stvari koje mi nisu jasne ali krucijalne odluke necu donositi bez njegovog odobrenja. Pod krucijalne mislim na situacije kad je ocito da dijete nije dobro, ima temperaturu, povraca... Mozda necu dati sve vitamine koje propise, ali to nije u istom rangu.
Moram istaknuti i to da nisam protivnik(ali niti vatreni pobornik) prirodnih metoda lijecenja, homeoptaijom se i mi katkad potpomazemo (ako curi nos), idemo u slanu sobu... ali to je mome djetetu prevencija neceg goreg (odstopam nos da ne dodje do upale uha), ako se dogadja neka akutna infekcija, prva stvar je da odem pedijatru i ako on smatra da je potreban antibiotik, dajem ga.
Opasno je kad netko nije posve informiran (a takvih nas je masu) i donosi odluku o necijepljenju i ne davanju antibiotika i ne odlasku u bolnicu - na temelju forumskih postova!
Nadalje, netko moze imati e coli u urinu a ne razviti infekciju. To nisu iste stvari. U tom slucaju priroda mozda moze pomoci ali treba ukljuciti i razum i razmisliti koliki je ulog ako se idemo kockati.
Bojim se da su neki ulozi jednostavno previsoki.
Zaliti šumski požar čašom vode je kazneno djelo kada je dijete u pitanju. OK.
Nego, daj kad stigneš, probaj procijeniti možeš li kategorički tvrditi da će djetetu antibiotik stvarno pomoći kada je po tvojem mišljenju opravdan. Pri tome mislim na onaj dio gdje si ti kao medicinska osoba dužna točno informirati roditelje o medicinskom postupanju kojem kaniš izložiti njhovo dijete. Dok to nisi u stanju - otkud ti ideja da se radi o opravdanoj terapiji? Ako ne uspiješ uvjeriti roditelje terapiju nisi opravdala i - činiš kazneno djelo ako ih propustiš informirati.
Druga stvar ako su roditelji lakovjerni pa misle da im je sve jasno.
A kamilica? Lani je umrlo dijete na zaraznoj i medij su odmah proglasili smrt od gripe, a kasnije se pokazalo da je dijete bilo dehidrirano i zbog toga umrlo.
Ticalo se posta aleksandra70vanja
Vjerojatno je pitanje ovdje kome dati jači ponder pri procjeni je li uporaba antibiotika opravdana ili ne - vlastitom iskustvu (pretpostavljam da se na to misli kad se kaže instinkt, ali, u stvari, ne razumijem na što se tu točno misli), natpisu s foruma, homeopatu ili liječniku klasične medicine.
Moj glas ide liječniku klasnične medicine, kombinirano s mojim iskustvom kako sam reagirala u određenim slučajevima i jesam li se uspjela izvuć' bez antib. ili ne. Usluge homeopata ne koristim, a volim pročitat razne savjete s foruma, ali to primam... onako... neobavezno.
Silanino osobno rangiranje je, vjerojatno, bilo sasvim obrnuto, forum, homeopat, a na zadnjem mjestu liječnik klasične medicine kao mjesto u kojeg se ima najmanje povjerenja. Teško mi je razumljiva takva prioritizacija i žao mi je da se liječnici klasične mediicne, od osoba koje su tu da nam pomažu, percipiraju primarno neprijateljsk, kao instanca koja se pod svaku cijenu mora izbjeći, ali, nekome su teško razumljivi moji izbori.
U svakom slučaju, mislim da je dobro da dva svijeta - pristalice klasične i alternativne medicine - razgovaraju, na civilizirani način, jer se tako dobije slika sagledana s više ugla od samo jednog.
Što nas vraća na činjenicu da su medicinari škrti za informacije kojima najvjerojatnije ni sami ne raspolažu. Stvarno poznavanje materije čovjeku svake struke omogućuje suvereno baratanje činjenicama na različitim razinama kompleksnosti, a čak i ako to nsu u stanju mogu složiti powerpoint prezentaciju i odvrtti ju na nekome od kompjutera kojih su u zadnje vrijeme ordinacije krcate. Pitam se čemu služe.
Ako ja moram opravdati menadžmentu firme nekakav dozlaboga kompliciran projekt pomoću potpuno retardirane powerpoint prezentacije, po čemu je netko - tko ni to nije u stanju - kvalificiran odlučivati o životu mojeg djeteta. To fakat ne kužim.
Nisam se referencirala na Davorov post u svom postu gore, nego općenito.
A za Davora - nema u medicini, barem koliko sam ja shvatila, puno katogoričkih tvrdnji. Pogotovo ih nema, pretpostavljam, niti u homeopatiji. Ima procjena rizika od jedne (bakterije) i od druge (antibiotici) stvari, za koju ja osobno ovjerujem da će je najbolje napraviti savjestan medicinar, pogotovo u relativno jasnom slučaju, a u nejasnim se često, barem je to moje iskustvo, može i dogovoriti nekakav hodogram čekanja s antibiotikom. Nije niti medicina svemoćna, ali je, po mome, moćnija od ostalih stvari koje su nam na raspolaganju.
Ovo bih rekla da je jedna relativno raširena predrasuda. Nema šanse da bih ja, sa svojom sturkom, suvereno mogla baratati medicinskim činjenicama i nadoknaditi godine učenja i iskustva koji ti ljudi imaju. Naravno, mogu pitati, razgovarati, bit dosadna (vrlo često i jesam), pa im davat dodatne infaće kako je kod mene to dosad bilo, kako sam reagirala na ovu ili onu terapiju, čemu mi se čini da sam sklona, ali nema šanse da ću overridat njihovo znanje.
Da to mogu, napravila bih to odmah - to bi mi bio super cost management, baš sam ovih dana kad se započinje s poreznim prijavama osvijestila svoje med. troškove. Ali - ne mogu.
Jednako kao što ne mogu ispreskakat znanje pravnika, FER-ovca, arhitekte itd. Ne mogu suvereno baratat činjenicama na njihovim poljima i pravit se da sam renesansna žena u 21. stoljeću... Ili nisam shvatila što si htio reći?
Da budem skroz jasna - mislim da je iluzija da se stvarno može poznavat materija struke koja nije tvoja struka.
Ali kad se odlučiš graditi kuću i građevinac ti dobro obrazloži svoju zamisao o tome u kakvoj kući bi tebi bilo super slijedećih 40 ili više godina života - kuća se počinje graditi tek kad se ti složiš s dobro opisanom idejom. Izvedba naravno može malo varirati, ali bar znaš u što si se upustila.
Zašto misliš da istu stvar ne možeš očekivati od medicine? Ti ljudi nisu bedasti i 100% su u stanju izložiti što kane učiniti i zašto. Ni oni ne copraju bez veze.
Davor misli da bi medicinari trebali u pps-u izloziti sveukupno znanje o atb-ima da roditelj može kompetrntno odlučiti hoće li ga poslušati ili ne. Valjda sam dobro shvatila.
Ništa. U dogovoru s liječnikom, uz bris, urinokulturu ili krvnu sliku ako se za to ima vremena, nemam apsolutno ništa protiv. Da mi liječnik kaže "hitno je, nema vremena za pretrage" ne bih uopće dvojila, pogotovo ako mi je dijete u pitanju.
Ono što mene zapravo više čudi je otkuda to silno nepovjerenje prema liječniku, i istovremeno silno povjerenje u homeopata/bionergetičara/forumskog nadriliječnika/Bracu sa srebrnjaka i sl.?
Mi koristimo i klasičnu medicinu i homeopatiju.
Moram odmah da kažem da mi dete nije bolešljivo niti sklono visokim temperaturama, ni jednom do sad nam nisu trebali nikakvi lekovi osim kapi za nos.
Ali ja se pre svega vodim stanjem deteta. Ako curi nos, kašljuca ili joj se pogorša dermatitis probamo sa homeopatijom (naš homeopat je i dr klasične medicine). Ako se stanje ne popravlja, idemo kod doktora klasične medicine (uglavnom za neki sumnjivi kašalj koji ne prolazi). Tad poslušam dr, mada nije mi baš draga i ne mogu da kažem da joj potpuno verujem ali najbolja je u našem domu zdravlja. Dogodilo mi se jednom da mi je dala recept za antibiotik sa rečima: Ako temperatura još dva dana stalno bude visoka, vi vidite, pa ako vam se čini da treba, dajte atb. Ja sam rekla da ja ne bih da se meni bilo šta pričinjava nego da ćemo doći ponovo ako temp ne pada. A onda sam sledeći put pitala da li bismo mogli da uradimo neke osnovne pretrage (krv, urin) na šta mi je dr rekla: aaaaaaa, pa što ne kažete da hoćete ovo po novom! Na MMovo pitanje šta to znači "po novom" ona reče: pa to, da se vadi krv da se vidi da li treba atb.
Eto zbog ovih primera ja sam ipak malo skeptična prema nekim savetima dr, ali ako mi je detetu opšte stanje loše (kao ovoj jadnoj devojčici sa zaključane teme) tu uopšte nemam dvojbe da poslušam doktora.
Inače slažem se sa ovim što je ina33 napisala:
Ali me ujedno i nervira što moram biti dosadna, zašto se dr ne zainteresuje i sam ne postavi neka od tih pitanja, i jako me ljuti što se vrlo često osećam isprašenom iz ordinacije bez odgovora na moja pitanja (čak i kad idem u savetovalište, a ne kod dr za bolesnu decu). Otuda i moje poljuljano poverenje u neke doktorske procene.Nema šanse da bih ja, sa svojom sturkom, suvereno mogla baratati medicinskim činjenicama i nadoknaditi godine učenja i iskustva koji ti ljudi imaju. Naravno, mogu pitati, razgovarati, bit dosadna (vrlo često i jesam), pa im davat dodatne infaće kako je kod mene to dosad bilo, kako sam reagirala na ovu ili onu terapiju, čemu mi se čini da sam sklona, ali nema šanse da ću overridat njihovo znanje.
A Cubana bi si napravila veliku uslugu kad bi pročitala post prije nego ga komentira i njen topic bi imao smisla kada se ljudima ne bi obračala u trećem licu.
I malo mi smeta što se homeopatija stavlja u rang sa nadrilekarstvom. Bar u mojoj zemlji Srbiji je zakonom regulisana kao grana alternativne medicine i naš dr homeopata ima licencu i dozvolu za rad.
nisi se potrudio objasniti mi svoje pitanje
pa ću pokušati odgovoriti onako kako ja shvaćam
garancije i kategoričkoge tvrdnje nema
ako se procjeni da je antibiotik opravdan i da je korist od njegove upotrebe veća od potencijalne štete on se da
manja je šteta od mogućeg pratećeg proljeva nego od sepse, peritonzilarnog apscesa, meningitisa....
a kako uvjeriti nekoga tko apsolutno ne vjeruje?
teško
taj se uvjerava na ovako ružan način kao silan![]()