Koliko se sjecam, 2001. su u Petrovoj posjete bile ogranicene na dva sata dnevno i meni je to bilo OK. Bilo nas je 5 u sobi i islo mi je strasno na zivce kad bi se familija jedne od njih redovito pojavljivala u bilo koje doba dana im je odgovaralo (njen suprug je bio lijecnik pa su ju svi sa strahopostovanjem gledali i imala je razne beneficije).

U NL su posjete dozvoljene cijeli dan, s iznimkom u periodu od 12 do 14h, jer je oko 12 "rucak" pa se racuna da bi se zenama ipak trebalo dati malo mira. Toga se uglavnom nitko ne drzi, kao ni molbe jasno istaknute na svakom zidu da su posjete dozvoljene samo za troje ljudi po rodilji. Turci i Marokanci redovito dolaze u posjete u najmanje sedmeroclanim delegacijama, no sa mnom je u (dvokrevetnoj, inace su cetverokrevetne) sobi bila Holandjanka i nama je bilo super. Prednost je sto se cijeli krevet i jedan velci dio okolnog prostora moze ogrnuti (ograditi?) zavjesom, no ona, dakako, ne pruza zvucnu izolaciju.

Nase bebe nisu bile s nama u sobi, nego na 13. (mi smo bili na 12.) katu u "sobi s inkubatorima" ili kako mi to zovemo na "intenzivnoj". E sad, NL pojam "intenzivne" se jaaaaako razlikuje od naseg. U velikoj prostoriji bilo je 10-tak bebica, neke u inkubatorima, neke u onim plasticnim koritima i k njima su majke mogle kad god su htjele i mogle su ostati koliko zele, smjele smo ih vaditi iz inkubatora (same!), pokusavati dojiti, davati im izdojeno mlijeko na flasicu... jedino ih nismo smjele hraniti na sondu 9to su ipak oni radili), kao niti davati im lijekove. Dvaput mi je bilo tako lose, da nisam mogla iz kreveta, pa su krevet (zajedno sa mnom i svim infuzijama) dovezli gore u "intenzivnu". A i par puta su me vracali u kolicima na kat ispod... Jednom (prije nego sto su se sjetili da bi mogli krevet odvesti gore) dofurali su mi Ivana u ISKLJUCENOM inkubatoru, na par minuta, samo da ga vidim.

Ostale posjete smjele su se dogadjati iskljucivo u sluzbeno vrijeme hranjenja (2-5-8-11-14-17-20-23h) i morale su biti obavezno u pratnji bar jednog roditelja.

Meni je to bilo strasno, jer se znalo dogoditi da vec spomenute turske/marokanske obitelji coporativno dolaze i nitko ih ne upozorava da to ipak nije u redu. O nekoj zastitnoj odjeci/maskama/cipelama nema niti govora! Onako kako dodjes s ceste mozes unutra, pozeljno je ipak skinuti kaput i ruke oprati nekom tekucinom za dezinfekciju. Znaci, uredno u cipeletinama u kojima si salabajzao po vani (holandske ulice su krcate psecim kakicama) smijes uci u "intenzivnu". Naravno da su i sva mala djeca (braca, sestre, bratici, sestricne, prijatelji) dobrodosli, bez obzira na smrkave nosove, kasljanje i slicno. Napr. meni su u posjetu dosli susjedi, koji imaju dvije curice iste dobi kao i M&m, i mi smo svi zajedno isli gledati Ivana, iako sam ih ipak uspjela nagovoriti da ja ipak ne bih da ga oni svi diraju i glade i maze itd.

Ono sto je fantasticno je da se pokraj svakog inkubatora/korita nalazi stolaci mama se, ako zeli dojiti ili se tamo izdajati moze zaogrnuti zavjesom. Istina, malo ti fali zraka, pa brzo odustanes, ali - mozes.