 |
|||
Kad prenaglite i uvrijedite nekoga ne forumu?
Kako se osjećate kad nekoga uvrijedite na forumu. Skužite da ste prenaglili i da niste možda trebali tako. Kad se osoba izargumentira tako da shvatite da ste za*rali. Pišete li isprike javno (moram priznat malo ih je javnih). Ili to radite pp-ovima. Ispričavate li se uopće, da li vam je krivo i razmišljate o tome?????
??? na sve upitano.
Ja sam i inače prilično pristojna, a na forumu još više važem riječi, jer nedostaje neverbalna komunikacija i nenamjerno se može nekoga povrijediti. Općenito mi forum treba da se bolje osjećam pa se trudim niti ne sudjelovati na temama na kojima (često neopravdano) padaju teške riječi (npr. imala sam neodoljivu potrebu izvikati se na Silan na temi Moja tužna priča, ali sam se suzdržala i odustala od "angažmana").
A da nekoga povrijedim, mislim da bih se ispričala, vjerojatno javno (ukratko) ili na pp (s opširnijim obrazloženjem).
A dogodilo se samo jednom da sam se ja osjetila uvrijeđenom, i to jer me piknulo gdje sam najmekša (tema je bila jedan od mojih pobačaja), osoba mi se nikad nije ispričala, jednostavno je nestala s teme i pdf-a.
No, neki su samo manje obzirni od drugih, i inače se ne vrijeđam na obraćanja koja bi mi se mogla učiniti uvredljivima ili to objektivno jesu, već ignoriram, nije vrijedno truda.
Rijetko se prenaglim jer ipak to nije govorna komunikacija, pa ako napisem nesto preostro, obicno to nakon citanja i prije postanja ublazim.
Nemam obicaj ispricavati se, ni na forumu, ni u stvarno svijetu. Obicno stojim iza svojih rijeci i postupaka.
Ne razmisljam poslije o svojim rijecima, posebno ne napisanima na forumu, jer smatram da onaj tko sudjeluje u forumskoj komunikaciji mora apriori biti svjestan i spreman na razlicite stavove i gledista.
Ne bih komentirala sebe, ja sam sebi sva simpatična pa mislim da nikoga ne uvrijedim, ali moram reći da mi je ispričavanje putem PP-a jedno od naljigavijih forumskih ponašanja.
Posljednje uređivanje od Mima : 03.02.2010. at 22:23
ja bi se javno ispričala....
Uf, ja ne znam baš s ljudima, pogotovo ovako u virtualnom svijetu. I često, prečesto ono što napišem bude shvaćeno drugačije od onoga kako sam ja željela da bude shvaćeno, i to me nekada jako uzruja. Razmišljala sam o uzrocima tog čudnovatog fenomena, i ništa nisam smislila. U stvari, došla sam do nekih zaključaka ali nema smisla da ih sad raspisujem, preosobno je. Nadam se da nikada nisam nikoga uvrijedila na ovome forumu. Također nikada nisam osjetila da je mene netko stvarno uvrijedio. Zasmeta mi kada osjetim nedostatak poštovanja i uvažavanja sugovornika, naročito ako se javi i prije nego što je započela prava rasprava - ali ovo nije osobno, događa se svima.
Ovo za isprike PM-om, da, licemjerno je. Ali pretpostavljam da ne bi bilo licemjerno ukoliko PM ide kao dodatak, pojašnjenje javnoj isprici.
Mima prvotno napisa
Povrijedila sam nekoga i jos mi je zao zbog toga. Nitko nije zasluzio moje otrovne strelice a ponajmanje ona osoba koju su su stizale... Razlog svom mracnom ponasanju ni danas ne znam, osim sto sam sve sigurnija da sam bila u nekoj negativnoj postporodjajnoj fazi, vjerujem cak na rubu PPD-a. Nek ovo bude javna isprika. Privatnu sam davno odradila.
Ispričam se javno, najčešće odmah, u sljedećem nizu.
Jednom sam dobila javni prigovor od jedne forumašice da sam uvrijedila, ah tamo nekoga. Doista mi nije bila namjera nikoga vrijeđati. Iznijela sam ne svoj stav, nego stav recimo jedne organizacije da tako kažem. I iznošenjem tog stava ja sam eto nekoga uvrijedila. Pa nisam ja izmislila takvo pravilo, izmislio ga je, uostalom i ozakonio netko drugi. I vrijedi za mene, tebe, Marka, Janka... a sada, što vrijeđa prava ne većine, nego iznimaka, a Bože moj....
Dakle, ne mislim da sam bilo koga uvrijedila, ali ispričala sam se javno. Zašto? Zato jer mi se jednostavno ne da ulaziti u dubiozne rasprave sa kompleksašima, svadljivcima i onima koji traže dlaku u jajetu. Toj osobi moja isprika napuhuje njezin ego, a mene ništa ne košta, ni u kojem smislu. Nek se žemska veseli, nek ima osjećaj da su njezini postupci ok, a ja i dalje mislim svoje. Između ostalog, nisam htjela kvariti ničiji topic bilo kakvim prepucavanjem, pa mi je jednostavnije bilo napisati oprosti, i dobro.
Ne, nitko me nije uvrijedio, niti izbacio iz takta. Ima stvari koje mi se ne sviđaju ni najmanje, no ne vrijeđaju me. Njih jednostavno zaobiđem, kao ne tiču me se. Vrlo kratko razmišljam o njima. Kada bi me vrijeđale, idem logikom- pametniji popušta i mičem se..... Ustvari, vrlo je malo ljudi na ovom svijetu koje me doista mogu uvrijediti.
Prirodno sam nagla i bez dlake na jeziku, i vise puta mi se dogodilo da nekoga uvrijedim, mada mi to zaista nije bila namjera. Bas zbog svoje naglosti dok pisem post nit ne shvatim da je uvredljiv, ali ako vidim da je ta osoba to shvatila kao uvredu ili nekakav napad na sebe, ispricam se javno. Svijesna sam svoje naravi koju ponekad nemogu "zauzdati" tako da mi se uopce nije bed ni problem ispricati.
Vjerojatno sam nekog uvrijedila, ali teško je to sad razlučiti što je vrijeđanje, što oštrije iznošenje svog stava.
Preko pp- a sam se ispričala samo jednoj forumašici za koju mi se učinolo da sam ju uvrijedila napisanim, a napisano nije išlo nje, nego osobe koja je pisala prije nje. Tu "ispriku" sam napisala i javno i toj osobi na pp.
Mene osobno nije nitko direktno baš uvrijedilo i jedino što me zna uzrujati kad netko uporno krivo tumači ono što napišem.
To se dogodilo nekoliko puta. Jednom na temi o "preventivnom" davanju lijekova za snižavanje temp. me je baš užasno nenerviralo kad mi je jedna forumašica uporno tvrdila da da li sam ja luda kakvo preventivno davanje lijekova i nakon valjda 10 postova joj nisam uspjela razjasniti da ne dajem nikakve lijekove preventivno.
To su stvari koje me jako zasmetaju, kad me netko totalno krivo shvati i okarakterizira da radim nešto protiv čega sam totalno. (Ovi lijekovi su bezvezni primjer - koji mi je prvi pao na pamet).
trudim se pisati pristojno i ne vrijeđati nikoga
mislim da svatko tko traži savjet to doista i traži
stoga ne provociram,ne osuđujem (vodim se onom nikad ne reci nikad),pokušavam usmjeriti,utješiti,dati pozitivan poticaj
mislim da u svom forumskom stažu nisam nikoga uvrijedila ni povrijedila (barem ne svjesno)
inače sam izrazito nekonfliktna osoba
Ja ne kužim zašto bi nekoga uvrijedio tvoj stav ili mišljenje prema nečemu,nismo svi isti i hvala Bogu na tome,i ne kužim čemu ikakva pp isprika ili javna za zatraženi savjet ili pak mišljenje?Ja da stavljam bilo kakvu temu bila bi spremna i pročitati da sam i pogriješila i blesavo postupila ili pak naći pohvalu iz nečijeg posta.Polemizirati je li se netko našao uvrijeđen ili ne meni nema smisla,sloboda čovjeka se očituje po tome da se izrazi i da reagira kako mu nalaže savjest u danom trenutku,to nitko ne bi trebao shvatiti kao uvredu. I oni koji to tako shvate nisu još odrasli kad ne mogu prihvatiti drugačije razmišljanje i kritiku.Meni je puno bolje čuti gorku istinu nego slatku laž!
Ne radi se tome je li razlika u misljenju uvredljiva ili nije (naravno da to nije problematicno). Radi se o pitanju jesmo li nekada napisale nesto sto je neku drugu osobu uvrijedilo ili povrijedilo.
Ako mislis da je nemoguce povrijediti nekoga na forumu, mislim da se varas.
Javno.
X
Trudim se baš ne vrijeđati ljude (iskreno se nadam uspješno), ali dogodi se relativno često da se pogrešno razumijemo. Nikada se nisam našla u situaciji da se ispričavam zbog uvrede (sorry ako se to dogodilo, a nisam bila svjesna), ali jesam puno puta osjetila potrebu da dodatno objasnim. Dogodi se da moj izbor riječi nekoga pogodi (i obratno)... tada se redovito ispričam javno. I smetaju me nepristojnosti i vulgarnosti, kao i u stvarnom životu. Ako imamo štogod za reći/napisati, trebali bismo se truditi da to napravimo na civiliziran način.
Koliko se sjećam - samo jednom sam nesvjesno napisala nešto zaista zločesto jer nisam znala povijest doične forumašice. Ostalo sam pisala svjesno - otprilike isto što bih i rekla u RL.
Pretpostavljam da sam znala ublaživati ono što sam pisala, nakon 3000 postova baš ne pamtim sve, no volim vjerovati da nisam konfliktna.
Tami25 sam povrijedila iz svog jada i očaja PPD, no ubrzo je nakon noći i noći promišljanja stigla moja iskrena javna isprika.
Mene su dosta vrijeđale na temi o rikvercu, jedna je toliko pretjerala da sam je prijavila Adminu (jer me slijedila po svim ostalim mojim temama i uzurpirala i vrijeđala mene i ostale forumašice) i nastavila sam je ignorirati jer bi svaki razgovor bio odlazak u boksački ring a nemam želju nikoga nokautirati. imam jak forhend
Nisam se na forum došla svađati i u principu iznesem neki svoj stav, a ne povlačim nikoga za riječ. Nije da nisam sklona svađanju, kak bi moj MM rekao cinična sam do bola, ali na žalost ili na sreću nemam vremena upuštati se u "konflikte" na forumu jer dok bi ja na nešto odgovorila prošao bi cijeli dan, pa znam pratiti prepucavanja iz prikrajka, a i izrazito sam emotivna (lako se uvrijedim). Da nekog uvrijedim nehotice, ispričala bih mu se i to javno, ali moram priznati ima forumaša koje bi rado nagazila (večinom zbog bahatosti), ali nije vrijedno.
Pa to se i događa kad se krene komentirati zašto netko ima drugačije mišljenje od drugih,a to se radi sa namjerom.Trenutno nas je vjerovatno 100 na forumu pa neće se valjda javiti neka teta iznikuda koja se smatra povrijeđenom mojim postom.Pitane je što zaista radimo namjerno a što ide u sklopu naših uvjerenja i samo ponavljam da se sloboda čovjeka očituje po mogućnosti da se može izraziti,sve ostalo je osobno!
Trudim se ne vrijeđati, ni privatno ni na forumu. Koliko u tome uspijevam ne mogu procjeniti jer, razumljivo, nemam dovoljno odmaka od same sebe.
Ponekad, kad mi se ono napisano toliko ne sviđa da bih najradije odgovorila zajedljivim komentarom, jednostavno napustim temu....
jesam jednom davno, davno.
ispričala sam joj se javno i privatno, jer mi javno nije bilo dovoljno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom