ma znam!!ja sam plakala od smijeha kad mi je pričala.ispalo je, kao, da je cica ali joj fali ONO,ono bitno, pa je onda L nju okretala i zavirivala sa svih strana i strašno se čudila.po noći je bilo malo napeto, ali ju je uspjela nekako utješiti.micek mali.

ne znam samo da li će mi biti smiješno kad mi budemo u toj situaciji jer moja mala huliganka već sad sve sama odrađuje(diže majicu, vadi ih van,spretno mijenja strane(uz pričicu, naravno), briše uz lagani smješak(da budu spremne za drugi put), sprema i spušta majicu), ja tu samo nosim cice.