Meni je isto grozno to premazivanje cica... Mogu s vama podijeliti iskustvo svog prestanka dojenja. Prestala sam dojiti jer je Vedran bio jako čest cicač i u to vrijeme mi je to pretstavljalo problem i počelo me opterećivati. Cicao je barem 2-3 puta u sat vremena, ne radi gladi, nego radi utjehe, maženja... Imao je 2 godine. Tada sam odlučila pružiti mu pažnju, maženje i ljubav na drugi način. Prestala sam dojiti na godišnjem odmoru jer ga nisam htjela odbiti nakon dolaska s posla. Htjela sam mu se posvetiti svo to vrijeme koliko traje odvikavanje. Nježno sam mu objasnila da prestajemo dojiti i da više ne može dobiti cicu. Mazila sam ga, grlila i posvetila mu se potpuno tih par dana. Kod Vedrana je ta faza 'žalovanja' trajala 2 dana (plakao je i stalno tražio) i nakon toga se smirio. Dakle, može se možda odraditi i preko vikenda. Nekako mi se činilo ključno dati mu do znanja da je mama tu za njega, ali da više ne može cicati.
Još danas voli zavlačiti ruke u majicu, ali više nikada nije tražio.