Moj je dojam nakon citanja ovog topica da puno majki misli da se dojenje prekida brzo. Ne mora tako biti.
Ja sam sa obje svoje cure u jednom trenutku, negdje oko njihovih 2 ili 2.5 godine, osjetila da im je dosta. I njihovo bi se sisanje u tom trenutku nekako promijenilo, nije taj moj osjecaj dosao bezveze, zato sto je proslo x mjeseci ili godina. Sto se dogodilo na kraju? Starija je prestala dojiti s 3 godine i 3 mjeseca, a mladja s 3 godine i 7 mjeseci, obje zato sto im se tehnika dojenja toliko pokvarila da vise nisu znale uzeti sisu.
Zasto je trebalo toliko dugo da prestanu? Zato sto dijete treba jako puno toga nauciti da bi prestalo sisati:
- kad se udari, prva stvar je da trazi sisati - treba se nauciti da je npr. dovoljno da mama poljubi udareno mjesto ili da zagrli mamu i dobro se isplace i da ce mu biti bolje
- kad ide spavati, trazi sisu da se umiri - treba se nauciti da moze zaspati i uz pricu prije spavanja
- kad mu je dosadno, trazi sisati - treba nauciti da se moze zabaviti i bez sisanja
... nastavite same
Sve ovo mogu nauciti i sami iz cista mira, ali lakse im je ako smo mi tu da im sve to pokazemo, da pronadjemo nacin kako ih nauciti da se suocavaju s raznim situacijama, a bez sise.
Kako djeca uce jednu po jednu stvar, traze sve rjedje i rjedje i na kraju im se tehnika sisanja pokvari, jer im sisa jednostavno vise ne treba.
Eto, jednostavno je. Samo treba malo strpljenja i sve se rijesi.
