Citiraj Nika prvotno napisa Vidi poruku
Ne znam gdje ste stali s raspravom ali se otvorila zanimljiva tema. Strah - adrenalin.

Kada u kojim situacijama vam se javio strah kod poroda?

Meni je jako svježe kad su mi na drugom porodu dali onaj bianco papir da potpišem, užasno sam se uzrujala i strah je bio pomiješan ljutnjom, jer sam očekivala taj papir i bila u panici da ću se morati uznemiriti kad mi ga daju jer neću uspijeti riješiti u svoju korist.

Koliko ima takvih situacija u bolnicama i što mislite bi li osjećali strah da ste se nalazili na nekom drugom mjestu, čak možda ni ne nužno drugom mjestu, nego da ste poznalavali ljude koji će biti prisutni i koji su upoznati s vašim željama te će bez suviše riječi pustiti vas samu (uz pratnju) da se prepustite porodu?

Te koliko bi da mirna situacija (zamislite svoj mir) utjecala na porod?
najprije me bilo strah rupture, jer sam išla na vaginalni poslije carskog, i zbog toga sam mislila da će mi biti ugodnije u bolnici, tj. da ću se tamo osijećati sigurnije, koja zabluda...
trudovi su mi stali čim smo stigli do bolnice, pa krenuli, pa stali, pa tako tri dana...
užasno me ometala atmosfera u bolnici, imala sam osjećaj kao da sam na željezničkom kolodvoru,
mirna situacija, ugodna, po mogućnosti poznata okolina, malo više intime, osoba od povjerenja bi definitivno pozitivno utjecali na tok mog poroda.
i onaj glupi CTG bi trebao biti manje ometajući, prijenosni i tiši.

a kad mi je napokon puknuo vodenjak i kad se ni nakon par sati nisam otvorila ni za prst uhvatio me strah da ne pođe nešto krivo (traume s prvog poroda), i tu je definitivno bilo gotovo s mogućnošću da rodim prirodno.

sad kad to sve znam možda bi treći put mogla prirodno roditi

mislim da bi u rodilištima umjesto bokseva trebale biti sobe za rađanje i da k rodilji i njenoj pratnji ulazi samo jedna osoba dok sve ide kako treba.
sv duh je npr. definitivno premalo rodilište s obzirom na broj rodilja