Ja uopće ne sporim da svaka žena ima pravo roditi kako želi. Ali ni jednoj ne treba dizati spomenik niti hvaliti hrabrost. Svaka donosi individualne odluke i nema mjesta pljeskanju.
Konkretno, nakon operacije mioma, moja maternica je kvalitete kineske majice. Ja sam se odlučila na trudnoću nakoj 11 godina (dakle , nisam više ni tako mlada). Svjesno sam ušla u rizik.
Ležanje, treće rezanje maternice s velikom mogućnošću rupture jer je sirotoj već dosta.
Ja sam dakle hrabra i treba mi skinut kapu i pljeskat
Ja sam dakle i glupa jer riskiram svoj život, život nerođenog djeteta, sudbinu rođenog koje je trenutno u pubertetu i treba me više nego ikad. Muža izostavljam iz priče jer bi se snašao s nekom sisatom plavušom
Dakle, ja sam se isto informirala i to uopće ne na internetu. Odlučila ostati trudna i sad mi treba pljeskati ili me maznut po glupoj glavuši?
Ne treba mi ni jedno ni drugo, treba mi konkretno iskustvo i zato su nekritički forumi veliko zlo.
Penelop@ prvotno napisa
Ja uopće ne sporim da svaka žena ima pravo roditi kako želi. Ali ni jednoj ne treba dizati spomenik niti hvaliti hrabrost. Svaka donosi individualne odluke i nema mjesta pljeskanju.
Odgovori s citatom