Hrabrost nije uvijek jednaka sigurnosti i najboljem izboru a to je u trudnoći i porodu iznimno važno jer nisi odgovoran sam za sebe.
Hrabri su i oni koji idu na himalaju a ne nose kisik. Nitko ne skače na njihovu odluku ali da odluče sa sobom povesti malo dijete (dakle, nekog tko nema ni pravo ni sposobnost donošenja odluka) mislim da bi se i te kako skočilo.
imam repliku na navod
cijela prica roditeljstva je u odgovornosti za sebe i dijete...u svakom trenu, od trenutka kad donosimo odluku ciji spermij ce nas oploditi mi donosimo odluke za svoje dijete. ono sto ja vidim kao zamku kod trudnoce i poroda je u tome sto umjesto da vidimo da preteziti dio trudnoce i poroda idu prirodnim tijekom i bez potrebe za intervencijom zavrsit ce dobro cijela medicina (a i vecina javnosti, jer su nas tako naucili) porod i trudnocu gledaju kao visoko rizicno stanje. i ono je fakat takvo za odredjeni postotak populacije i bogu hvala na medicini, na znanju i intervencijama koje omogucuju da dio zena i dio beba dodju na svijet (a ne bi mogli bez intervencija).
to je blagodat i to je ono sto je divno iskoristeno znanje.
e sad, kad taj isti princip primjenjujemo na normalnu-nepatolosku trudnocu napravi se vise stete nego koristi...neurolozi danas kad uzimaju anamnezu u faktor rizika za dijete upisuju - drip, cesto koristenje uzv (ne znam koliko je necesto)... postoje indicije da ipak takvi postupci mogu stetiti...a cemu stetiti ako sve ide ok.i u diskusiji se u tome razlikujemo - vidimo li trudnocu i porod kroz onih 90 i nesto posto normalnih ili kao 10 ili manje posto patoloskih stanja.
zadovoljstvo porodom je najvise zasiceno faktorom kontrole - zanimljivo istr., zar ne, znaci da ako imas osjecaj kontrole nad onim sto se desava imat ces vece zadovoljstvo. fora je u tome sto nam osjecaj kontrole daju razlicite stvari, nekome bi-bip s aparata, nekome vjera u sebe.
ono zasto ja vjerujem da treba davati podrsku je zeni i njenom izboru. sad koji je njen put ovisi o njenoj odluci, hrabrosti, mjestu gdje percipira kontrolu i itd.