nažalost nema velike razlike


Gestacijski dijabetes je onaj koji se po prvi puta pojavljuje u trudnoći, a očekuje se da će nakon trudnoće nestati. Kriterij za dijagnozu je kao u primarnom dijabetesu: vrijednosti jutarnje i glukoze nakon obroka iznad 7,8 mmola/L (140 mg%). Postupak s tim trudnicama je podjednak kao s onima koje boluju od primarnog dijabetesa. Povoljna je razlika u tome što te trudnice obično nemaju komplikacije koje su česte u žena s primarnim dijabetesom: kronična upala bubrega, povišeni krvni tlak, promjene na mrežnici očiju.
Intolerancija glukoze (poremećena tolerancija glukoze) je blaži oblik gestacijskog dijabetesa. Jutarnja glukoza je normalna. Dijagnoza se postavlja na temelju testa opterećenja glukozom, tzv. oGTT (oral Glucose Toleraance Test). Pacijentici se natašte odredi glukoza u krvi, daje otopina sa 75 grama glukoze i potom nakon pola sata, jedan sat i nakon dva sata određuje glukoza u krvi. Za dijagnozu je presudna vrijednost nakon dva sata. Ako je ta vrijednost manja od 8 mmola/L, kaže se da je tolerancija normalna. Ako je dvosatna vrijednost glukoze između 8 i 11 mmola, stanje se zove intolerancijom.
Učestalost intolerancije glukoze u trudnoći je oko 2-3% svih trudnica. Ima zemlaja, izvan Europe, gdje je intolerancija znatno češća, i do 15%. To su zemlje u kojima je i učestalost dijabetesa velika. Kojim trudnicama treba istražiti toleranciju glukoze? Poželjno je oGTT učiniti svakoj trudnici, ali nije nužno. Probir je međutim nuždan u trudnica u kojih se na temelju iskustva zna da se dijabetes češće pojavljuje. To su:
* Trudnice s dijabetesom u obitelji
* Trudnice s nekim poremetnjama ranijih ili sadašnje trudnoće
- Ranije rađanje djeteta velike težine
- Mrtvorođeno dijete
- Dijete s manama razvoja
- Spontani pobačaji
- Prerani porodi
- Hidramnion
* Trudnice s prekomjernim prirastom težine u trudnoći
* Trudnice u kojih se ustanovi prekomjerni rast djeteta
* Trudnice koje su ranije, prije trudnoće, imale intoleranciju glukoze
Komplikacije u trudnica s intolerancijom su poput onih s primarnim dijabetesom, ali manje izražene, a ovisne su o vrsti poremećene trudnoće. Osnovna komplikacija je, kao i u primarnom dijabetesu, hiperglikemija i pojačani rast djeteta u maternici. Naime, u trudnica s primarnim dijabetesom, ako nije optimalno reguliran, postoji više manje trajno povišenje šećera u krvi, posljedica toga je trajni prekomjerni dotok glukoze u plod. U trudnica s intolerancijom glukoze je povišena razina u krvi samo oko dva do tri sata nakon obroka. Ako se uzme da trudnica tri puta dnevno obilnije jede, to znači da je povišena razina glukoze krvi oko 6-10 sati dnevno. Zato je i prijelaz šeććera od majke u plod kraće vrijeme, a ne gotovo 24 sata, kao u loše reguliranom primarnom dijabetesu. Prekomjerni rast djeteta će biti manje izražen. Djeca tih trudnica su obično oko 4,5 kg, premda ima slučajeva s neumjerenim rastom djeteta, od oko 5 kg pa i više.
Novorođenče trudnica s intolerancijom glukoze podložno je istim komplikacijama kao i novorođenče trudnice s primarnim dijabetesom, ali - obično - u manjoj mjeri. Razlika je u manama razvitka, koje u trudnica s intolerancijom glukoze nisu češće nego u nebiranoj populaciji. To je zbog toga jer u fazi zanošenja u njih još nema hiperglikemije.