Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
Istina, tisuću puta, no ne svima.
Meni da, dva puta. I mojoj sestri, i frendici...
Znam da se o tome pisalo, ali ja nikako nisam mogla (racionalno) dokučiti zašto mi se to događa.
Dočekali su me ljubazno i sa smiješkom (bar ta prva ekipa, druga je smjena bila druga priča),
nitko me nije zastrašivao,
nisam ni ja bila (u svijesti) prestrašena, niti sramežljiva,

štoviše, svi smo bili uvjereni da će sad sve ići glatko, kad sam već toliko dugo trudova odgulila doma,

ali, šipak, apsolutni zastoj, sat i po vremena ni jedan jedini trud, ko da se cijeli proces zaustavio i vratio natrag.
Zar smo toliko ustrašeni bolnicom da se dijete prepadne i iznenada odluči- ne, ipak ja ne bih, hvala, drugi put!
Prekine se ciklus lucenja oksitocina i krene adrenalin. Tad porodjaj stane. To moze biti izazvano samom promjenom mjesta boravka, jer si se morala spremiti i odvesti u bolnicu, tamo su te docekali nepoznati ljudi i sl. A mislim da nije na odmet spomenuti i strah od bolnica i povezivanje bolnice s bolescu, bolesnicima, smrcu... Ne mora to biti nista izrazeno, dovoljno da nam podsvijest nesto sugerira i da se prestanemo osjecati sigurno.