Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
pa da, to sam i napisala.
jedino što bi mene uhvatio i kad bi na vratima svog dnevnog boravka ugledala doulu. kao, a ha, došla je, znači nema više nazad.
Možda se i ne bi prepala (osim ako bi to bila neka tebi ovdje omiljena dula),
možda znaš da njoj možeš reći - gle, lijepo da si došla, popij sok i kavu, pa ti kući, ne bih ja još danas, čemu žurba (autotješenje),
Ono u stilu - doula, ko te šiša!
Al' u rađaonicu kad uđeš- znaš da nema izlaska bez djeteta, mislim, nema tako ni tako, ali ja to samo pokušavam sebi protumačiti, je li to strah od boli,
od konačnosti tog ulaska,
od neizvjesnosti,
od onog - ajmo, sad na posao i da se to obavi,
nemam pojma što se sve tada stumba u glavi pa da se cijeli tijek poremeti...