ma, poludim kad se uopće sjetim tih doktora i čuđenja, pa zar bi zaista pristali biti na stolici cijelo vrijeme....
a ne, rađe bi ju ostavila tamo, samu, možeš si mislit!
i ja sam se borila i u zaraznoj i na rebru i uspjelo je...
ali prevare u zaraznoj...prime nas na odjel, u dnevnu bolnicu, daju mi piđamicu za ćupi i vele mi da ju donesem u sobu na pretrage a ja neka odem na wc jer kad se vratim neću više moći ići jer će ćupi biti onda sa monom, kad je već tako inzistiram!
i ja naivna, odem na wc i čujem ju kako urla iz petnih žila i zove me!
i mislim si ja...pa menu se uopće ne piša!!!!
i odem ja ispred te sobe i vidim kako su ju poslegli na stol, jedna sestra se nadvila nad nju, druga ju drži, ona urla....pokušavaju izvaditi krv...a vrata odšrinuta i ja to sve vidim.
nakon sekudnu i pol uletim unutra i primim ju za ruku, da ju utješim , da zna da ju nisam ostavila, da nije tako sve crno...
i sestra ćivčaji, da kaj sam ja sad ušla unutra samo ću ju uznemiriti.....JA!!!!!!!!
onda sam joj dala porciju jezikove juhe....pa mi je rekla da ću ja sada biti kriva ako krv ne bude sterilna, na to sam joj rekla da ju ionako držim za drugu ruku, za onu koju bi inače držala druga sestra!
i onda je napokon bilo mučenje gotovo, smjestile su nas u sobicu i nisu se više pojavljivale do kad nismo smjele doma...
my point....cure ne daj te se!!!
treba im pokazati zube!