Ok, moje dijete je bilo manje, godinu dana. Inzistirala sam iako mi se naizmjenično prijetilo policijom i socijalnom. Vrlo pristojno sam dovela doktoricu do ruba živčanog sloma. Ovo što ću napisati je poluslužbeno. Obratila sam se nakon cijele traume Povjerenstvu za pravo pacijenata. Složili smo zajedničku žalbu i tražili službeno očitovanje. Prošla je godina dan, ni mu ni ble od ravnateljstva. Pitanje je bilo: Hoću li ubuduće kad ću inzistirati da ostanem uz svoje dijete imati iste probleme, po kojem zakonu ne smijem biti sa svojim djetetom, da napišu neki pravilnik, interni dogovor, bilo što. Apsolutno ništa. Da postoji nešto regulirano, sigurna sam da bi mi dobro natrljali nos. Ovako šute, pozivaju se na manjak prosotra, na "zdrav razum" na druge roditelje koji surađuju" za razliku ood mene i tako..Fino i pristojno. Inzistiraj. I ne popuštaj. Da, poštuješ autoritet Ali za svoje dijete do neba i natrag. Jel tako? Dakle nisi jedina frikuša. Prijavljujem se na listu.