Citiraj osijek prvotno napisa Vidi poruku
Roza možda ti može to razumjeti, ne znam kako je tebi bilo nakon Ivana i Olivera i činjenice da češ imati dvije bebe...
Ne znam kako bih sve to što mi je u glavi uopče nekom objasnila.
Znam da će ta sva zbrka vjerojatno nestati ako ostanem trudna, ali isto tako znam da ću biti u strahu cijelu trudnoću za razliku od prošle kada sam bila uvjerena da će sve biti u najboljem redu i da se ne može ništa loše dogoditi!!!
Osijek, sve te emocije koje imaš su apsolutno prirodne, i kao što si rekla, čudno je i teško nakon dvije ili tri bebice koje tako tragično izgubimo, imat "samo" jednu bebicu u trbuhu. Ali brzo se privikneš i počmeš disati samo za to maleno biće. Mene je moj Špiro, iako sam se UŽASAVALA trudnoće, spasio od potpunog potopa. I baš zato jer je došao tako brzo nakon Ivana i Olivera, nisam se stigla ni okrenuti, več sam morala ponovno biti jaka i proživljavati strah, nedoumice, napetost, potpunu agoniju. Ali na kraju, isplatio se svaki atom energije, patnje, i strepnji.

Iako sam se ja ježila i ljutila kad bi mi netko to rekao, ali iskreno mislim da je nekad najbolje da se dogodi nova trudnoča, jer je to jedan od načina da život krene dalje. A ljubav, bol i tuga koju osjećamo radi gubitka nikad neće nestati. Naši anđeli su zauvijek naša diječica, naše ljubavice koje volimo istim intenzitetom kao svoju ovozemaljsku djecu. I jedva čekam ono vrijeme kad ćemo se opet sresti...bar se nekako nadam da na nebu to tako ide...

Danas idemo prijaviti Špira...dođemo u matični ured...i sve ide super, mi smo kao u transu jer po prvi put prijavljujemo živo dijete. I onda nam reće gospođa koja tamo radi: Ovo vam je treće dijete da? E, kad sam ja točula, okrenula sam glavu, progutala knedlu a oći mi zasuzile...i sad kad je Špiro tu, ja još skoro svaki dan pustim suzu za svojim dečkima i za svojom curicom. To četako uvijek biti.

Šaljem ti veliki zagrljaj i nadam se da češ nam i ti uskoro uskočiti u vlakić