I ja jedva čekam iako ću umirati od straha cijelu trudnoću, ali Roza to je tebi jaaako poznato.
Neki dan sam pričala sa mojom mamom o svemu tome i kako se čovjek osjeća. Moja mama je nakon mene rodila moju sestru koja se rodila sa otvorenom kićmom, nije ju ni vidjela već su ju bili odnijeli na operaciju. Prvi put ju je vidjela tek nakon tjedan dana kad je ona izašla iz bolnice. Moja seka je živjela 9 mjeseci i onda je nakon operacije koja je bila ne znam koja po redu postala anđel. Ja sam tada bila 4 godine. Moja mama kaže izgubila je svakoga u životu i proživjela svašta sa djecom, ali smrt vlastitog djeteta bilo joj je nešto najgore i mislila je da ne postoji nešto gore od toga. Međutim kada sam ja ostala u bolnici i kad je sve krenulo naopako i sve što se dogodilo sa mojim bebama kaže da joj je to bilo još gore i da ne može opisati taj osječaj, jednostavno se nije mogla kontrolirati sa plačem, tugom... Ne znam jel to zato što je stvarno svašta prošla i već joj je dosta takvih stvari, izgubila je vlastito djete, prošla liječenje od leukemije sa mojim bratom koji je da kucnem u drvo uspio preživjeti tu groznu bolest i liječenje i sa drugim bratom preživjela sepsu nakon što su ga pustili iz rodilišta i celijakiju koju je vjerojatno stekao u svemu tome. Tako da ja mislim da sam ja jedna od rijetkih mama anđela koja ima podršku i to 100%-tnu od jedne tako snažne žene zahvaljujuči čijoj upornosti i prepiranjem sa liječnicima su njena dva sina sada odrasli dečki koji mene uveseljavaju svaki dan i volim ih do neba! Mislim da sam u neku ruku povlaštena što imam takvu mamu koja me svaki dan sluša, pokušava razveseliti kada mi je teško i znam dala bi sve za mene!
Sada sam vas malo udavila svojom obitelji, ali jednostavno sam imala potrebu to podjeliti sa vama jer sam pročitala da puno žena nema takvu podršku od obitelji i kod IVF-a i kod smrtnih slučajeva.

Usput danas sam izvadila krv,urin i sutram mm napravi spermiogram i krećemo u akciju!