Nama su za analiziranje kako nastaje šećerna vuna poslužili Dani Zapruđa (a i ponekad na moru). Dečki su stajali kraj one makine za izradu šećerne vune sve dok nisu pojeli i štapiće na kojima je to bilo.

Jednom-dvaput godišnje im je dosta. Ali to su moja djeca - više ih zanima princip kak se to napravi nego sam slatkiš: zagrizeš, a u ustima NIŠTA, samo slatka vodica... Kad smo već kod nezdrave hrane, bolji su ćevapi (koje jedemo istom frekvencijom 1-2x godišnje na istim mjestima, kad se dohvatimo lunaparka).

Aparat za šećernu vunu? Fala, ne u moju kuću. Bolja je čokolada...