evo nešto friških info iz iskustva sa Sv. Duha.
Dakle, možda nisam potpuno mjerodavna i objektivna, jer mi je porod trajao cijelih 10-ak minuta.
Sve je prošlo super i sa svime zadovoljna. Dok i babica bili super i hvala im na svemu.
Tu očito nemam puno što pisati, jer je sve prošlo ok, jedino mi žao svih okolo što su im bubnjići stradali, ali sreća eto da je kratko trajalo.
Poslije bila smještena na odjelu Patologije, što je opet bilo ok jer posjete nisu tako stroge i nismo se morali gužvati na onom malom hodniku, gdje su inače posjete za babinjače.
I još sam imala super cimerice, pa smo se dogovorile da nam posjete na kratko mogu doći i u sobu, da vide bebice (tateki i starija braća i sestre), što je bilo tako nestvarno, skoro kao da nismo u RH .
I rooming je bio ok, za mene, ako uzememo u obzir to da sam mama sa iskustvom (dojilački staž sa prvim 31 mjesec) i koja je imala odmah mlijeka (porod je bio turbo brz, pa je tako i mlijeko ostalo).
Ono što me jako zasmetalo je to kako se ponašaju prema mamama koje odmah nemaju mlijeko i kojima odmah mlijeko ne dođe.
Dakle, grozno, koji pristup.
OK. Dojenje se podržava i sve to razumijem. Ali da bebe plaču gladne i da im se ne da jesti, a plus toga i mame plaču, pogotovo prvorotkinje.
Hellou!!!!!!!!!!!!
Pa di je tu humanost?
Hvala Bogu da ima sestara na pedijatriji koje su normalne i ok i ne mogu to slušati i gledati, i znaju da nemaju sve mame odmah mlijeka.
A stanoviti dr. S!!!!!!!!!
Mislim, hoda od mame do mame i izderava se na njih, govoreći nešto u stilu, sve je to stanje, i morate to izdržati.
Treba li novopečenoj mami veći stres od toga da joj gladno dijete plače kraj nje a ona nema mlijeka, još.?
I što će onda mama prvo napraviti kad dođe kući nego uvaliti djetetu bočicu kako bi prestalo plakati i jer joj je dosta plakanja iz bolnice.......
I uopće im ne zamjeram, jer bilo je to grozno vidjeti, beba plače, a mama izbezumljeno hoda po hodniku i nosa je dok joj se suze slijevaju niz lice.
Dakle, mame koje se odlučujete na Sv. Duh, a da nemate baš neka iskustva sa dojenjem i niste dovoljno samopouzdane i niste spremne izdržati 3 dana i noći plakanja svog djeteta, radije još jednom razmislite o izboru rodilišta.
to vam je moj najiskreniji savjet.

i da ne bi bilo zabune, ja podržavam dojenje i apsolutni sam pobornik dojenja, ali to ne znači da treba maltretirati žene i pustiti da se muče, a još manje pustiti tek rođene bebe da se deru i gladuju.........