pozdrav...
ja mislim da je uspavljivanje na neki način naša greška. zašto? beba se rodi i nezna da postoji nosanje i ljuljuškanje kad treba spavati. ali zna da treba nekoga kraj sebe,majčinu blizinu.
sve bebe su različite i neke ne vole baš uspavljivanje(npr,moj mali),a neke jednostavno ne mogu same zaspati. to bi se moglo ,ja mislim, postepeno i izbjeći,ali bi trebalo puuuno strpljenja.
na kraju krajeva,to uspavljivanje neće doživotno trajati i doći će dan kad će biti veliki a mi ćemo žaliti za tim.
mi ćemo sad napuniti 11mj i već 2 tjedna mi mali maše kad ga navećer stavim u kindač. ne mogu mu ni pjesmicu otpjevati a ja sam i .
vjerujem da ti nije lako-uspavljivanja,pa neznaš kamo ju staviti da bi mirno spavala i sanjala jer obožavaš svoje maleno,ali proći će..