Kako je malecki rastao tako su se mijenjale metode uspavljivanja i ja sam uvijek išla linijom manjeg otpora, a to znači ono što najbrže upali-to se koristilo. Sa par mjeseci ili godinu mi se čini da su daleko još premali da bi sami zaspali, osim ako je dijete samo po sebi velika spavalica pa zaspe doslovno di ga staviš.
Znam da je problem ako uspavljivanje traje po sat ili više, ali 10-15 minuta u bilo kojoj varijanti (dojenje, pjevanje, nosanje, ljuljanje...) je za mene sasvim prihvatljivo i normalno-ne mislim da ću ga tako morati uspavljivati do škole.
Sa 12 mjeseci smo npr. navečer počeli sa pričama i slikovnicama i naravno da više ne dolazi u obzir nosanje na ramenu i pjevanje iz sveg glasa ko kad je imao 3 mjeseca.