Svoju sam curu na početku uspavljivala sikom, i danju i noću (danju je često spavala samo dok bi imala siku u ustima). Onda je jedno vrijeme spavala samo u marami (danju). Nakon toga sam ju uspijevala uspavati hopsanjem na pilates lopti. Onda sam ju uspavljivala u marami i prebacivala u kinder. Sad po najnovijem zaspe uz siku, a najčešće i ja skupa s njom pa odspavamo po sat, sat i pol jednom dnevno. Nekada mi to bude bed jer jedva čekam da zaspe pa da ja mogu nešto napraviti, no svlada me umor i onda si mislim, baš me briga, zaslužila sam. Osim toga, tada sam sigurna da će i ona svoje odspavati jer nekada se, kada ju prebacujem u krevetić, probudi i nema šanse da ponovo zaspe. Isto tako, jednom dnevno idemo van u marami i onda uglavnom zaspe, a spava od pola sata do sat i pol, zavisno koliko je spavala prijepodne.
DA, noćno spavanje počinje sikom, nakon toga ju dignem da podrigne i spustim u krevetić. Nekada se probudi, gleda i ako ju ništa ne muči (podrig, prdac), zaspe dok ju nježno milijem i pjevam Zeku i potočića.
Vjerujem da je teško nakon svega još i uspavljivati dijete od 4 godine, ali, ni to ne traje vječno. Dijete treba majku, pogotovo ako mama radi, ono želi svaki mogući trenutak iskoristiti s njom. Kada naraste, već će se samo znati zabaviti, pročitati si priču, slušati mjuzu prije spavanja... pa će nam biti žao što ne treba nas. Što je pola sata? Ništa. Istina, u pola sata se puno toga može napraviti (nisam vjerovala dok nisam dobila dijete), ali ništa nije vrjednije od provedenog vremena s djetetom.