Kako se kulirate kad krenu terrible twos?

[Ifigenija]

Moja beba, divna, krasna, kooperativna, mila, uvijek uz nogu ko cucak božemioprosti, povilenila. Ima 21 mjesec. Luda.
Danas je imala pravi ozbiljni temper tantrum. Putem je tako plakala da se malo zbljuvala od grgljanja i protesta.
Ritala se tako da ja, kršno žensko od 180 cm nisam mogla držat je u rukama.
Često se dere, svadi se, teška je fakat. REagira buntom na svako ne.
Dobra bi bila kad bih ja mogla sve pustit i samo s njom hodit kroz život i njezine burne frustracije. Al merem.
Teško mi je. Kao da je sve ono što je bila dobrica sad odlučila nadoknadit. Eto - iz Mire tri vraga vire...
Što vi radite kad imate te male divljake doma a živaca koliko već imate, koliko vam je ostalo od prvog djeteta i od godina koje ste prevalile?!

ps Mislim da sam u šoku jer je mala bila čisto dobra. I ovo je tek počelo. Nisam se nadala tako burnoj reakciji.

[paid]

evo samo da napišem da smo u identičnoj situaciji samo je kod nas dečko. 22 mjeseca, bio je stvarno suho zlato, a sada sami buntovi. grješimo li negdje ili to jednostavno treba proći kao dio odrastanja???
svi mi kažu da mu previše puštam, a ja se ponašam prirodno kako mi instinkt nalaže. eto

[Marion]

Ma nije tako strasno i sva ostala deca su bila dvogodisnjaci, prodje.

Poenta je ne kaciti ce na tantrum, nego ga pustiti da prodje skretanjem paznje (dok su tako mali to je moguce, kasnije se sa setom secas da je bilo moguce).

Dakle sa kategoricnog ne, predjes na "jao, vidi ovo...". Kod nas je uglavnom palilo i jos uvek pali kod M., mada ima i situacija kada nista ne pomaze, onda izdrzimo zajedno da prodje.

To sto se izbljuvala od stresa nije dobro. Preterala si. Spusti je, stani, zagrli, smiri loptu, pricaj, ljubi, pa digni ponovo, pa spusti ponovo, pa nadji nesto na sta mozes preusmeriti paznju.

[vissnja]

Dišem duboko i brojim do milion...

[Deaedi]

Kod nas je prošlo bez tantruma.

[pipi1]

Naš mlađi sin je imao tu fazu koja je trajala od godinu i po pa do dvije, nije bio lako ni njemu ni nama. Nema šta nismo probali i ništa nije pomagao, ni ignoriranje, ni zafrkavanje, ni ljubljenje, ni vikanje, ama baš ništa. Pazili smo da se ne ozljedi kad je imao momente u kojima bi mlatarao rukama na sve strane i nadali se da će to kad tad proći. Najgore je bilo kad mu se događalo po noći, ali bolje da te ne plašim. Uglavnom trajalo je dosta, mi smo se navikli da je to svakodnevna situacija i sad je to iza nas, on je opet dobar dječačić i sve 5.Sretno Ifi

[Mima]

Kod nas je prošlo bez tantruma.

I kod nas, više-manje. Da li je moguće otkriti uzrok tih tantruma? Kod nas je (u kasnijoj dobi) bilo nervoznih ispada u slučaju umora i gladi.

[lasica]

kod nas je počelo sa cca 18 mjeseci i okopnilo do cca 24.možda i prije.uglavnom,sve brže i brže se smirivao nakon što je uvidio da nisam popuštala njegovim tantrumima.i pomagalo je kada bi ga nakon što pobijesni jako zagrlila i ljubila (iako mi je tada kipilo u glavi i jedva sam se prisilila na to) ili pokušala nekako ohladiti atmosferu pošalicom ili sl.ali ne takvom koja bi ga mogla uvrijediti.i u tom periodu sam već skužila sporne situacije pa sam ih nastojala eliminirati dok ne prođe ta faza.dakle po meni je bilo ključno ne odustajati kada se jednom zauzeo stav oko nečega.

[lasica]

e da,glad i umor su kod nas definitivno bili triggeri.neku potencijalno spornu situaciju ne bi imali ako je bio napojen i odmoren.

[vissnja]

O Bože, izgleda da mi je dete izgladnelo i hronično umorno
Šalu na stranu, N nema one tantrume kad histeriše i urla da joj ne možeš prići i da do nje ništa ne dopire. Ali plače, ljudi moji, za svaku sitnicu. Gladna sita, umorna, naspavana.
I šta je zanimljivo, plače samo kad smo u kući a nešto joj nije po volji.
Napolju se smeje i beži mi, koliko god da urlam...

[traktorka]

Moj je rođen sa svim mogućim ispadima i šizevima. Kažu da je takav temperament. Nešto slično kao kod Pipi1.
Tebi je to sad čudno jer je bila dobrica,meni je sad čudno kad je miran (rijetko se dogodi).
Do treće godine otprilike smo se "borili" protiv tog temperamenta a tada shvatili (napokon) da je uzalud. Sada ga usmjeravamo,smirujemo ali je puno lakše od kad je veći.
I ustvari,možda uopće ne znaš kako zaista izgledaju pravi tantrumi tako da se još uvijek možeš tješiti.
I kao što neko već napisa...diši duboko. Proći će.

[koksy]

Kod nas tek pocelo, 28 mu je mjeseci...
Kak hendlam? Mantram si u glavi "to je terrible two, proci ce, mora proci" Nema cesto ispade ali kad ih ima vrlo su iznenadni. Npr. neki dan je vristao i bjezao po vrticu i vikao "moj auto" jer je, taman kad smo ulazili u vrtic prosao auto ko nas i on je bio uvjeren da nam ga je neko ukrao. Sva moja uvjeravanja nisu pomogla, nije mi dao da ga zagrlim, samo je bjezao i plakao i vristao... Cak mu ni teta nije uspjela skrenut paznju, ostavila sam ga u vrticu tako uplakanog
Sve je gore, ispadi su sve cesci, al ja ne popustam, kazem mu da cemo se dogovoriti kad se smiri, ima i mjesto za time out u kojem bude max. 30 sekundi, toliko mu treba da shvati da je pretjerao pa se malo umiri i onda ga zagrlim, on se jos malo isplace pa probamo nac kompromis.
Primjecujem i nocne ispade u zadnje vrijeme, nije night terror jer je on potpuno budan, samo valjda na taj nacin izbacuje frustracije, ponekad po pola sata place, vristi, ne smijem ga taknut i onda kad se iscrpi legne na mene (da, da, na mene sa svih svojih 15 kg) i tako zaspi.

I legendaran zakljucak: faza, proci ce!

[Ifigenija]

Uvijek je dobro čut da nismo jedini
Inače, danas je imala prvi temper tantrum, i krenuli smo doma jer je bila van sebe, i ništa se nije dalo napraviti. U vožnji se sirota zbljuvala od deranja... Pet minuta, ma niti pet minuta do kuće... ali njoj je to bila vječnost.

Mislim da ona rijetko ima baš histerije kao danas, tj. nikad nije imala, ali je jako prkosna, pa je tu i brat s kojim se bije, jednostavno mi živci odoše.

Malo se dere jer se dere, malo jer se svadi s bratom, malo jer joj nešto ne dam, malo jer je oblačim, malo jer sam stavila zeleno na tanjur (dere se ak je na tanjuju zelenilo...), malo jer sam je posjela, malo jer joj ne dam da se penje, i tako malo po malo predvečer je meni deranje ko da biku pokažeš crvenu krpu.

Kako se skulirati od tog čisto FIZIČKOG podražaja; mene više-manje zaboli što se oni koškaju, i što je ona ljuta jer ne mere dobit ne znam što je zamislila, ali se nakupi valjda adrenalina, štogod da krene u nama kad djeca zaciče...

Fakat ne znam kako da budem mirna nakon toliko dreke... pretpostavljam da moram sama sa sobom razgovarati u smislu da si posredujem to deranje, da ga ne uzimam odmah tijelom, i dubinom tijela (krepat ću ako nastavim ovako reagirat kao do sad, da me doslovce štrecne...), da si objasnim, ne znam. Ovoj mami je teško i treba pomoć i svu mudrost svijeta...

Npr. danas sam ih obukla i pustila na dvorište dok ja obujem čizme. Znači, minutu su sami. I krene arlaukanje od male kao da je netko guli. Ja si kažem - ovo je nelagodno, ali moram obući buce: ne mogu na snije bosa. Dođem - ona se zavaljala u snijeg, mokre hlače, sjedi i urla, a braco je pokušava dignuti, ona ne da, svadi se i gura ga. I tako cijele dane neke situacije...

[MoMo]

Dišem duboko i brojim do milion...

X pa se drlimo i tjesimo nosimo.....time out ne shvata ili ja nisam dobra u prezentaciji - ,moja boljka je sto previse objasnjavam nikako da se sazmem...ali ucimo zajedno (a ja mantram proci ceeeee)

[dani1]

Mi dakle 5,5 godina i još se borimo, bolje je aliii.
Najgore nam je bilo s neke 2,5, epizoda je bila strašna, počeo se bacati po stjenama na moru, ma ja sam mislila da ću explodirat, a razlog je bio što sam ga htjela maknuti sa sunca. Bilo je tu lupanja glavom u bilo što, bacanja i treskanja po podu, ma neznam više, bilo je strašno. Sada se zna još bjesomučno derati, poflekavi u sekundi ko žirafa.
Sad nam dolazi na red curka, mada nju doista mogu skrenuti nekakvim glupiranjem i skretanjem pažnje. Ona je doma super, ali vani zna napraviti lijepi cirkus.
Ja sam čak znala na par sekundi izaći iz sobe van, jer mi je prijetio slom živaca.

[pipi1]

Meni je najgori dio bio kad ono poljubičasti od plakanja i ostane na tren bez zraka, mislim da sam za svaki takav trenutak ostarila par mjeseci.

Sad se skoro više toga ni ne sjetim, prošlo je od toga dvije godine ali znam da sam se sa vremenom toliko navikla na to da mi je bilo čudno ako nema scena i to sam prihvatila kao nešto normalno
Ja zbilja nisam nekva flegma osoba ali tada sam dala maskimum od sebe da budem jer nisam uspjela naći nikakvo rješenje a trudila sam se jer mi je bilo žao i nas a pogotovo malog kad sam ga vidjela kako zna biti bijesan

[Anemona]

I kod nas, više-manje. Da li je moguće otkriti uzrok tih tantruma? Kod nas je (u kasnijoj dobi) bilo nervoznih ispada u slučaju umora i gladi.

Ne mogu reči da je prošlo, ali do sad nismo imali takve ispade, jedino ako još dođu.
Star je 31 mjesec, znači još stigne.
Isto tako zna imati nervoznije ispade ako je jako gladan ili jako umoran. Pomaže skretanje pažnje i hitno hranjenje.

[eki3]

meni je bio veliki sok kad je pocelo s otporom kod oblacenja,paznjom...jer je do tad bilo (pre)dobro.
mi za sad nismo dosli do poda(da tako kazem) izreagirao je na cvrsti cvrsti zagrljaj.
nastojim izbjegavat kategoricko ne,znaci nekako skrenut paznju.
mm uredno izlazi na svoju pauzu na terasu i ja se zezam da bi ja trebala tako da malo ohladim glavu,cesto pomislim da sam na rubu kod takvih situacija,al prodje
definitivno pomaze kad znas da nisi jedini i kad ima onih koji te razumiju

[Mirtica]

Kako se skulirati od tog čisto FIZIČKOG podražaja; mene više-manje zaboli što se oni koškaju, i što je ona ljuta jer ne mere dobit ne znam što je zamislila, ali se nakupi valjda adrenalina, štogod da krene u nama kad djeca zaciče...

Fakat ne znam kako da budem mirna nakon toliko dreke... pretpostavljam da moram sama sa sobom razgovarati u smislu da si posredujem to deranje, da ga ne uzimam odmah tijelom, i dubinom tijela (krepat ću ako nastavim ovako reagirat kao do sad, da me doslovce štrecne...), da si objasnim, ne znam. Ovoj mami je teško i treba pomoć i svu mudrost svijeta...

Dođi kod mene da vidiš šta je cjelodnevno deranje
Braconja odbija pričati i obraća mi se vrištanjem. Ja nisam mama, ja sam vaaaa vaaaa
Sekica urla od kako se rodila.
Sve će to proći...jednom...valjda....ma mora, mora proći...ako ništa drugo, šutnut ću ih van čim napune 18 g

[čokolada]

ovako slično i kod M.

htjedoh reći kao kod Vishnje.

[ivy]

jedan od razloga zašto smo odlučili ne imati više djece je što smo sa starijim pogubili sve živce. 20 mjeseci nije spavao duže od dva sata, uključujući night terrors na tjednoj bazi, po danu strašno svojevoljan...bacanja na pod...lupanja glavom u zid
baš sam shvatila da na manjega uopće više ne reagiram tako burno kao što sam bila na starijeg - jednostavno više nee mogguuuu

al valda sve to vrijeme izliječi

[Peterlin]

Sudeći po malom uzorku od moja dva sina, kod inače mirne djece takvo se ponašanje jače osjeti... možda baš zato jer smo iznenađeni kad se dobro dijete odjednom usred dućana baci na pod i krene vrištati jer ne želi probati jaknu... Moj stariji je bio (i danas je) takvo dijete - dobrica OSIM kad povampiri. Nije to bilo često, ali baš me neki dan podsjetilo (u 10 je godini, kreće druga vrsta otpora) kako je to bilo kad je bio mali.... Lupao je glavom o pod!

Drugi sin je češće bio mrgud, durio se, znao odbrusiti i sl. ali nije imao takve veeeelike oscilacije raspoloženja. Kad se sve zbroji i oduzme, meni je došlo na isto. Imala sam jedno milo dijete s povremenim groznim ispadima i jedno više manje stalno narogušeno dijete kod kojeg je trebalo paziti na svaku riječ, ali nije imao tu vrstu cirkusa.

Kako smo preživjeli? Ne znam, brzo je prošlo. Znala sam sjuriti u prizemlje s 2. kata zgrade (kakti provjeriti poštu) samo zato da koji ne dobije za uho ili po riti. Pazila sam samo da nema ništ na peći i da balkonska vrata budu zatvorena.

Kad se stariji prvi put bacio na pod, sama providnost mi je rekla da ga mrtvo hladno ostavim nasred trgovine i odšećem 10 metara dalje. U sekundi se pribrao (strašljivac mamin) i dojurio za mnom. Jaknu nismo kupili. Kupila sam mu nakon toga još najmanje 10 jakni bez probe. Jednostavno sam zaobilazila takve situacije. No cirkus se tada preseli na druga područja pa opet dođe na isto... Nema tu pravila - slušaš zdravu pamet koliko se može (iako ima trenutaka kad se čovjeku zacrni pred očima - u takvim situacijama se znam izgalamiti iako nisam mama vrištalica). I to je sve. Iz perspektive 10-godišnjeg roditeljstva, to prolazi i to velikom brzinom. Nije ugodno kad se događa, ali prođe brzo. Skreni djetetu pažnju na nešto drugo. Ako ne upali, na brzinu skreni SEBI pažnju na nešto drugo. Dječurlija (bar moja) su naučena biti u centru pažnje. Ako mi promijenimo fokus, učinit će sve da se opet nađu u njemu, čak i kontrolirati svoje ponašanje... koliko mogu, obzirom na godine i sve ostalo. Pomalo! A kad je dijete mirno, objasni joj kako si se osjećala kad je urlikala. Ja sam uviejk mislila da djeca razumiju puno više nego mi mislimo i to mi se pokazalo točnim.

[prolaznica1975]

Žao mi je što moram priznati da mi je drago da nas ima više.
Jučer u Billi - strašno. Moram priznati da sam se ja nosila s time puno bolje nego MM. On je bio van sebe. Meni je bilo čak malo smješno, moram priznati da sam se smijuckala (nemajka jedna!). Da objasnim, nisam se ja smijala jer moje dijete plače i dere se, već načinu njegove borbe i prkosa i kak on zapravo nema sram i baš mu je super pred svim ljudima se drati iz sveg glasa. Sve se orilo....
No, ipak nisam dizala pogled da vidim kako me drugi ljudi gledaju, a sad mi je priznajem i drago jer KAJ ME BRIGA KAJ ONI MISLE.
Uglavnom, rekla sm princu par puta sasvim smireno "slobodno se plačeš, to je tvoja volja" Znam da to 1,5 godišnjak ne razumije, ali malo se kao pribrao, ali onda MM počne opet oko njega cici-mici i ode sve kvragu. A onda sam ih ostavila same nek se dalje gnjave. Ne mogu odgajati obojicu, ne?

[Ifigenija]

Moram se pokriti ušima i reći da moja beba nije povilenila sama od sebe, ona naime desetak dana koliko je grozna vuče upalu uha, oka, nosa i svega Ja evo, nisam primijetila do jutros, kad se probudila sva krmeljava i dok nije počela pokazivati uho.
Eto, tek sad nam se sve složilo.
Jadno dijete... al bolje ikad skužit nego nikad...

[Peterlin]

Bit će bolje.... Evo joj malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[laumi]

Moj Mihael je do dvije i pol godine bio divno dijete, poslušan, milina jedna. Počelo je s 2,5 i još uvijek traje (prekosutra puni 4 godine). Uvredljiv do bola (vjerujem da to nije faza, nego karakterna crta), svadljiv, mrgud,... uh...
Kod njega tantrumi definitivno nisu povezani s umorom, gladi i sl. Dobro se raspoloženje začas dijametralno okrene na groznu ljutnju.
To rješavam tako da mu unaprijed najavim sve što ćemo raditi, kuda ćemo ići, što će se dogoditi ako on napravi/ne napravi ovo ili ono, trudim se ne derati nego mu sve smireno objašnjavati, puno ga mazim (ne dopušta mi to često), pazim da ima rutinu koja mu daje sigurnost i nastojim biti čim dosljednija.

Pomaka ima, ali su još jako mali. I iscrpljujuće je jer traje već godinu i pol.

A najmanja curka, koja sad ima 2,5 godine, nema nekih posebnim tantruma, "najgore" što napravi kad je ljuta je da se duri. Zapravo, ima jedna stvar: kad smo vani u šetnji, često traži da je nosim (baš ja, ne tata), a kad odbijem, dere se iz sve snage. Daj Bože da "samo" na tome ostane.

[lasica]

ok,sad kad čitam ovo,možda mi još i nismo došli do tantruma moj je uglavnom cendrao kada nije mogao dobiti 5 šlepera igračaka koje si je htio taj tren ili kada se nije htio prestati igrati vani nakon 5 sati boravka na -12.ali baš da se bacao trgao bljuvao i sl.nije.valjda nas neće to zateći uskoro.

[magda_]

ah...
ja bas nakon burnog dana, uplakanih ociju, ulogirala se da sa vama pricam o ovom problemu.
kod nas je LUDNICA i ja sam trenutno tuzna i izgubljena. tuzna sto nisam zadovoljna svojim reakcijama i izgubljena sto ne znam kako dalje. kako rece j.w.rochester, prije sam imao 6 teorija kako odgojiti djecu, sada sestoro djece i vise nijednu teoriju, tako nekako i ja...

moj dugocekani sin ima 23 mjeseca. inace je vrlo zivo i energicno dijete, zahtjevno dijete, krajnje uporno, i sa svim tim se nekako snalazimo. prije smo imali duzi niz dobrih dana, pa jedan los, a sada duzi niz losih, pa koji dobar.
u posljednje vrijeme je uzasan, vrlo razdrazljiv, hoce moju paznju 100 %, hoce se penjati pomocu stolice po kuhinji i svim visokim stvarima, hoce sve sto ne smije, a kad mu ne dam onda skici, place, udara glavom o pod i to mi je najgore od svega. ne mogu ga pustiti jer zaista razbije glavu, zamahne svom snagom u parket. kamo srece da samo place i dere se, ja bih ga ignorisala, ovako ne pokusavam. skretanje paznje ne pomaze (vrlo rijetko), vrlo je uporan u onome sto hoce. pokusat ce 10 puta to sto ne dam i oko cega je vec napravio scenu.
ranije nisam imala problema sa pranjem guze, ali sada je i to postala nocna mora. to je bacanje, komadanje, vriska, ne znam ni kako uspijem... to me izbezumi.
osim sto se po cijeli dan bavim njime, nista vise ne stizem i ne uspijevam uraditi i to me frustrira, jel mora tako? ima jos neko? nenaspavana sam, jer sve poslove moram strpati u par sati nakon sto on zaspi oko 21:00, sto ne stignem, pa zaspim oko 1:00-2:00h po ponoci.
inace, ne radim oko godinu i po i stalno sam sa njim, pa se toliko vezao za mene da sve radnje oko njega trazi da radim samo ja. i ako se igra moram tu biti ja i ako gleda crtic moram i ja.

sreca je da uvijek lijepo spava i nocu i danju i dobro jede.

molim vas za neki savjet, vec mi je lakse kada sam procitala cijeli topic, zaista mi je potreban. znaci, skretanje paznje i ignorisanje ne pomaze. nemojte mi reci da citam, jer za to nemam vremena.

i jos jedna stvar, da li je moguce da je ovakav zbog zubica 5-ica koje, cini mi se, trebaju izaci? stalno gura prste, bali, skripi zubima, flasicu gura prema njima i izgriza pipu.

[***MARETA]

ah...
ja bas nakon burnog dana, uplakanih ociju, ulogirala se da sa vama pricam o ovom problemu.
kod nas je LUDNICA i ja sam trenutno tuzna i izgubljena. tuzna sto nisam zadovoljna svojim reakcijama i izgubljena sto ne znam kako dalje. kako rece j.w.rochester, prije sam imao 6 teorija kako odgojiti djecu, sada sestoro djece i vise nijednu teoriju, tako nekako i ja...

moj dugocekani sin ima 23 mjeseca. inace je vrlo zivo i energicno dijete, zahtjevno dijete, krajnje uporno, i sa svim tim se nekako snalazimo. prije smo imali duzi niz dobrih dana, pa jedan los, a sada duzi niz losih, pa koji dobar.
u posljednje vrijeme je uzasan, vrlo razdrazljiv, hoce moju paznju 100 %, hoce se penjati pomocu stolice po kuhinji i svim visokim stvarima, hoce sve sto ne smije, a kad mu ne dam onda skici, place, udara glavom o pod i to mi je najgore od svega. ne mogu ga pustiti jer zaista razbije glavu, zamahne svom snagom u parket. kamo srece da samo place i dere se, ja bih ga ignorisala, ovako ne pokusavam. skretanje paznje ne pomaze (vrlo rijetko), vrlo je uporan u onome sto hoce. pokusat ce 10 puta to sto ne dam i oko cega je vec napravio scenu.
ranije nisam imala problema sa pranjem guze, ali sada je i to postala nocna mora. to je bacanje, komadanje, vriska, ne znam ni kako uspijem... to me izbezumi.
osim sto se po cijeli dan bavim njime, nista vise ne stizem i ne uspijevam uraditi i to me frustrira, jel mora tako? ima jos neko? nenaspavana sam, jer sve poslove moram strpati u par sati nakon sto on zaspi oko 21:00, sto ne stignem, pa zaspim oko 1:00-2:00h po ponoci.
inace, ne radim oko godinu i po i stalno sam sa njim, pa se toliko vezao za mene da sve radnje oko njega trazi da radim samo ja. i ako se igra moram tu biti ja i ako gleda crtic moram i ja.

sreca je da uvijek lijepo spava i nocu i danju i dobro jede.

molim vas za neki savjet, vec mi je lakse kada sam procitala cijeli topic, zaista mi je potreban. znaci, skretanje paznje i ignorisanje ne pomaze. nemojte mi reci da citam, jer za to nemam vremena.

i jos jedna stvar, da li je moguce da je ovakav zbog zubica 5-ica koje, cini mi se, trebaju izaci? stalno gura prste, bali, skripi zubima, flasicu gura prema njima i izgriza pipu.

nama je pomoglo opanašanje. ti kreneš njega oponašati kad ga uhvati ludilo. Najčešće ostanu zbunjeni i tu bi se trebao smiriti.Ljetos,mi ispred zgrade,on kamenja u ruke i udri po autu.Nikakvo moje NE i odvlačenja ne pale,unosim ga u kuću onako tantrumastog. Baca se na pod urla,udara nogama rukama. Tako jedno 20 min,uzmem kameru,snimin ga. Pokažem mu snimku,istog trena muk i čuđenje.Eto,to je to,nema više takvih ispada. Doduše ima ponekad,ali u puno blažem obliku.Što se tiče zalijepljenosti,najčešće je u gostima zalijepljen za mene. Doma mu kažem da imam posla i da mi obaviti što trebam.Kad kuham,onda se ne približavaMada,ima jedna epizoda di pingu plaši svoju seku i to moram s njom odgledat jer se boji.A hoće gledati,a boji se,koji mazohst

[spajalica]

mene spasilo sto je balerina drugo djete s izrazenijim terrible two, nekako me BC na sve to pripremio

[magda_]

hvala mareta, to mi nije naumpalo, probam...

[arilu]

Ja sam više manje otupila. N je toliki divljak i takva je od kad se rodila i samo joj se mijenjaju faze inata, prkosa, tantruma, lupanja...primjetila sam da sve češće dignem ruke i odem u drugu prostoriju i pustim joj da radi šta hoće. Nemam snage, uopće!

[boa]

Magda, ja sam to isto prošlo sa starijom. sad je blizu 4 i kad krene samo ju pošaljem u time out. danas je puno lakše.
Ali onda, od njenog 20mj do nekih 3 god-ja ne znam kako sam preživjela. ostarila sam bar 10 god. ne znam šta da ti velim, osim.

čitala sam ovaj forum i probala sam SVE što postoji. Ne znam, eto, preživjela sam.

[lola_34]

Moja teorija je da dečki udaraju, tj. služe se snagom, a cure vrište .
Tako je bar (bilo) kod mene.

Moja je znala vrištati da me to izludjivalo, ono, vrištanje da ti se sledi krv u žilama. Na to nemreš NE reagirati.

Ali, eto, prošlo je. Još se tu i tamo posluži tom metodom, ali ipak puuuno manje.

Prođe s vremenom. Samo hrabro.

[lasica]

magda,moj je totalno podivljao kad su mu 5ice izlazile,može biti da je i do toga.

[Marion]

i jos jedna stvar, da li je moguce da je ovakav zbog zubica 5-ica koje, cini mi se, trebaju izaci? stalno gura prste, bali, skripi zubima, flasicu gura prema njima i izgriza pipu.

O da, moguce je, moji su obojica bili ludi kad su im izbijale 4-tvorke i 5-ice, bila je gora varijanta od tvoje jer nista u usta nisu hteli staviti, dakle ludi i gladni, a ja luda od brige i stalnih tantruma. Nama su pomogle Osanit kuglice (na bazi kamilice su), ali trebalo je jednostavno izdrzati i istrpeti, nije bilo lako.

[Marion]

Moja teorija je da dečki udaraju, tj. služe se snagom, a cure vrište .
Tako je bar (bilo) kod mene.

Moja je znala vrištati da me to izludjivalo, ono, vrištanje da ti se sledi krv u žilama. Na to nemreš NE reagirati.

Ja imam na zalost musku vristalicu, kad zavristi svi se sledimo. Ne moze se ignorisati, jer to zvuci najstrasnije moguce.

Nisam bila pripremljena S. to nikad nije radio. Juce sam prvi put uspesno prekinula vristanje (koje dolazi na bilo koje ne ako je on nesto zamislio da hoce da radi), rekla sam mu da dok vristi necu s njim da pricam, kad mi lepo kaze saslusacu ga, zapusila usi i pocela da pevam la-la-la, bio je toliko iznenadjen da je prestao, cak dvaput za redom. Da li ce dalje biti uspesno ne znam. Nadam se da ce to sto pre proci, jer je jako tesko za izdrzati.

[dani1]

Eto L ima 21 mjesec, i polako kreće, ali još niti u pola kako je bilo kod brata. Ona ruši i baca stvari, gura se ko sivonja. U zadnje vrijeme nema šanse s njom otići u dučan, pa to izbjegavamo. I nova fora. Nedo bog da netko otvori vrata iz bilo kojeg razloga, odmah se zaletava i zatvara ih, ne pušta da prođemo, a kad ih napokon zatvori cijelim tijelom lupa u njih i bijesno se dere. Nije mi bed što sva vrata moraju biti zatvorena, ali ponekad stvarno moram proči kroz njih. Nije stvar u tome da nas hoće sve na hrpi, pa da histerizira kad netko ode iz sobe, nego nas ne pušta niti unutra. Nema otvaranja vrata!, niti jednih.

[Ms. Mar]

Moj B do sada nije imao pravi ispad bijesa, ali imamo faze kad je stvarno teško po cijele dane. I primjetila sam ovo što magda_ spominje; omjer lakših i težih dana se baš negdje oko 22 mjeseca promijenio u korist težih. A sad se to polako smiruje i omjer se popravlja. Moja teorija je da se tu radi o svojevrsnim skokovima u razvoju. U to se mogu uklopiti i petice ako malo razvučemo teroriju. Uglavnom, nama je uvijek nakon teškog razdoblja slijedilo zlatno (pa makar i od dva dana), a on bi zablistao sa nekom novom sposobnošću. Mislim da im je u tom periodu stvarno turbo brz razvoj, svladavaju puno novih stvari, nekih jasno vidljivih i nekih sitnijih koje mi uzimamo pod normalno i ne primjećujemo ih.

[mikka]

f. je prosao bez tantruma, a k. ima tantrume svaki dan otkad se rodila.

od istih roditelja.

[magda_]

cure drage hvala vam..... znaci prezivi se
dakle, naoruzati se strpljenjem i .... gurati. ja sam vec pocela kriviti sebe i MM-a da nesto krivo radimo, da smo ga razmazili (usvojili smo ga sa 10 mjeseci nakon skoro 10 godina cekanja), da se ne znamo postaviti u odredjenim situacijama i sl.
a mozda nam i izlazak 5-ica malo pomogne , vidjet cemo.

al ovo me bas nasmijalo

I nova fora. Nedo bog da netko otvori vrata iz bilo kojeg razloga, odmah se zaletava i zatvara ih, ne pušta da prođemo, a kad ih napokon zatvori cijelim tijelom lupa u njih i bijesno se dere. Nije mi bed što sva vrata moraju biti zatvorena, ali ponekad stvarno moram proči kroz njih. Nije stvar u tome da nas hoće sve na hrpi, pa da histerizira kad netko ode iz sobe, nego nas ne pušta niti unutra. Nema otvaranja vrata!, niti jednih.

sorry dani1 ovo mi je bas

malac od MM-ovog brata, 3 god, ne da nigdje upaliti svjetlo, samo na jednom mjestu u kuci, sve je stekere pokvario zalijecuci se da gasi svjetlo, pravi stedisa.

[litala]

tamo negdje kod drugog-treceg sam si izmislila pjesmicu

kad krenu - samo si zapjevam, po mogucnosti - iz sveg glasa


uglavnom - ako su opasni po sebe i/ili druge - uklanjam ih po kratkom postupku iz situacije, smirujem ili ostavljam da se smire (ovisno o starosti i trenutnim mogucnostima), kratko porazgovaramo o dogadjaju. al ja sam stvarno kratka na tom pojasnjavanju. recenica-dvije i gotovo. nemam ja zivaca objasnjavat da dugacko i siroko. i u mnogim drugim situacijama reagiram kratko i jasno. iznenade se, al za neke stvari vrlo brzo nauce i prihvate objasnjenje/reakciju.

ako nisu opasni - pjevam pjesmu i ignoriram

[Marion]

f. je prosao bez tantruma, a k. ima tantrume svaki dan otkad se rodila.

od istih roditelja.

Mika i Dani1 nasmejale ste me.

Ali istina je S. i M. skoro da nemaju slicnosti u razvojnim fazama i mislila sam, sad ce mi biti lakse, sve znam, kad iznenadjenje: drugo dete sasvim druga prica, skoro za sve ponovo moram traziti resenja.

[Marion]

ako nisu opasni - pjevam pjesmu i ignoriram

Znaci nisam jedina koja peva.

[dani1]

Ma i meni nekad zna biti smješno, ali ponekad pop...Nemrem normalno ni na WC, kradem se po kući ko lopov. Neki dan je poštara priklještila s vratima. Ma trebala bih početi pisati knjigu.

[pzulic]

i mi smo u toj fazi. stariji ima skoro pa 27 mjeseci, i ima ispada i ispada. ako nije po njegovom, nema. prošli mjesec smo mu kupili nove cipele i neće ih ni pogledati. kad ih probam obuti počne vrištati, lupati nogama, mene udarati... ma da ne pričam. tako je i za odjeću, kada ga oblačim, ako mu se ne sviđa plač i vika sve dok mu ne obučem nešto što on želi.
sve mora biti po njegovom, on mi donese usisivač i kad on kaže mora se usisati. voli nam nositi obuću ali ako meni donese suprugove ja ih moram obuti jer inače se cijela ulica trese od njegova plača.
još jedan problem je što on točno zna šta hoće ali ne zna da kaže (govori svega par riječi kao mama, di je, gledaj) i onda dok ja pogodim što bi on htjeo sva kosa mi posijedi.
problem je što je moj suprug lakih živaca i kad mali počne s takvim svojim ponašanjem, suprug to još više pogorša jer odmah se naljuti pa počne derati na njega. ako smo doma pustim maloga da plače ili ga stavim u krevet dok se ne smiri.
kad se sjetim da s njim ije još gotovi, a di je još ovaj mlađi (11 mj). on je od rođenja mirniji ali vidjeti ćemo što nas čeka s njime.

[cherry]

inače, super naslov, baš je pogođena bit
jer nije pitanje što s njima nego kako se smiriti

ja čekam i trudim se misliti o 10-toj stvari kad sam u 'zenu',
a kad nisam, nije za opisivati

a inače mi bude zabavno kad se ljudi žale,
jer sam skužila da se najviše žale oni kojima je to ponašanje kod djece rijetkost;
dok mi kojima djeca počnu bjesniti sa 10-11 mjeseci
radije šutimo o tome

najbolje je bilo kad sam trudna bila s malcem od 2,5 godine na moru
di me svi znaju
i on bi u 100 metara šetnice pred kafićima
uspio 10 puta baciti prvo kapu, pa bicikl, pa sebe na pod,
pa, ako ne bih reagirala, počeo bi se skidati
sve, ofkors, praćeno neljudskim urlicima i zapomaganjem
(obično bih mu prosiktala da je dosta kad bi počeo skidati sandale )
komentare dušebrižnika izostavljam

pitate se zašto; bit će da nisam odgovorila željenim redoslijedom
/odbila kupiti sladoled prije ručka/podsjetila ga da idemo doma, pa ručak, pa spavanje....

[cherry]

od 1-3 je bilo teže, a sad je zaista skoro pa pre-kooperativan

mogu vam reći da mene previše suradnje kod djece isto poplaši
kao i premalo...

[dani1]

Eto samo da vam opišem kak nam je bilo na fašniku u samoboru. Najstariji obožava lunapark,a mala po novome mrzi. Osim što smo upali u najveću gužvu, naravno mala mrzi i gužvu, cijelo vrijeme smo bili u lunaparku. Kupila sam si nes i tu počinje totalna kalvarija, jer ona hoče nes. Ja nabrzaka iskapim kavu i dam joj čašu, nije dobro nema ništa unutra, histerija, bacanje,dam joj čaj, histerija bacanje, dam joj keks, histerija bacanje, kupim joj kokice (inače ih obožava) kolica se raspadaju od njezinog bacanja. Napokon krećemo doma, sin želi lepinju, svugdje ogroman red, a ja želim samo do auta jer se u autu uvijek smiri. Tata ju jedva drži od njezinog bacanja i izvijanja. Nekako ju strpamo u kolica i ja s njom i najmlađim (kolica za dvoje) jurim prema autu, dok MM i najstariji sin traže lepinju. Po putu ona urla, a ja ju nemogu primiti na ruke, jer guram kolica za dvoje s bebačem. Po putu jedna dušebrižnica joj pokušava ugurati dudu, a ona još više histerizira i pljuje ju (došlo mi je da dotičnu ugradim u izlog). Par metara dalje druga viče, jao što plače, djete se smrzlo (mala mokra od znoja od histerije i bacanja). Letim do auta i ubacujem ju u sjedalicu. Te sekunde kao da ništa nije bilo, smajl od uha do uha. Ufff. Najbolje da ju ne vodim nigdje i da sam s njom doma.

[Ifigenija]

Najbolje da ju ne vodim nigdje i da sam s njom doma.

To je nekako i moj zaključak. Ili da ih vodim kad ja imam snage, volje i resursa. Odustala sam da ih vodim "zbog njih" - kao da tada redovito polude. Ali kad tata i ja uživamo - uživaju i oni.