Naš mlađi sin je imao tu fazu koja je trajala od godinu i po pa do dvije, nije bio lako ni njemu ni nama. Nema šta nismo probali i ništa nije pomagao, ni ignoriranje, ni zafrkavanje, ni ljubljenje, ni vikanje, ama baš ništa. Pazili smo da se ne ozljedi kad je imao momente u kojima bi mlatarao rukama na sve strane i nadali se da će to kad tad proći. Najgore je bilo kad mu se događalo po noći, ali bolje da te ne plašim. Uglavnom trajalo je dosta, mi smo se navikli da je to svakodnevna situacija i sad je to iza nas, on je opet dobar dječačić i sve 5.Sretno Ifi