Eto L ima 21 mjesec, i polako kreće, ali još niti u pola kako je bilo kod brata. Ona ruši i baca stvari, gura se ko sivonja. U zadnje vrijeme nema šanse s njom otići u dučan, pa to izbjegavamo. I nova fora. Nedo bog da netko otvori vrata iz bilo kojeg razloga, odmah se zaletava i zatvara ih, ne pušta da prođemo, a kad ih napokon zatvori cijelim tijelom lupa u njih i bijesno se dere. Nije mi bed što sva vrata moraju biti zatvorena, ali ponekad stvarno moram proči kroz njih. Nije stvar u tome da nas hoće sve na hrpi, pa da histerizira kad netko ode iz sobe, nego nas ne pušta niti unutra. Nema otvaranja vrata!, niti jednih.