uhhh, presretna sam što je prošlo (skoro).

sa starijim je bilo toliko žestoko i dugotrajno da mlađeg nisam uopće doživljavala s tim tantrumima (a nije da ih nije bilo).

ono što je meni pomagalo - jer njemu nije ništa od svega što sam čula i pročitala - je svakodnevna mantra "strpljen-spašen" i "ovo ne traje vječno"

i zbilja, točno sam mogla skužit to njegovo postepeno emocionalno sazrijevanje i kako se sve bolje i bolje nosi s frustracijama.

ali, dok traje, brrrrrrr...