Dakle, svašta sam pročitala o raznim bolnicama, i dobro i loše, pa bi i ja htjela iznijeti svoje iskustvo. Rodila sam u Petrovoj, carskim rezom (planiranim zbog komplikacija u trudnoći). I odmah da kažem, sve je prošlo super i jako sam zadovoljna. Pa da krenem redom:
Prvo sam se mislila obrijati doma i sva sreća da nisam, jer s onom trbušinom bi to bilo poprilično teško. Brijanje je bilo gotovo doslovno u 5 poteza, a sada, 15 dana nakon toga, nemam niti jedne upaljene dlake, što je bio redovan slučaj kad sam sama brijala bikini zonu.
Klistir – ništa strašno, WC-i su bili uredni.
Doktori i sestre pri operaciji (bila sam budna jer sam s anesteziologom dogovorila spinalnu anesteziju su bili vrlo korektni, cijelo vrijeme su pričali sa mnom, pokazali su mi bebu čim su je izvadili van – sve u svemu, to mi je prekrasan doživljaj, nešto najljepše u životu.
Intenzivna njega nakon operacije: sestre su super, zaista se brinu za pacijentice, svako malo su nas obilazile, prale nas, svakih 5 sati se može dobiti injekcija protiv bolova…. Uglavnom, cijelo vrijeme na intenzivnoj sam osjećala da se netko brine za mene. Doktori koji su napravili carski su drugi dan došli i porazgovarali sa mnom. Nakon spinalne se 24 sata leži na leđima (za razliku od opće anestezije, gdje se leži 12 sati) tako da je to malo teško za izdržati – ne zbog bolova već zbog ukočenosti leđa. Drugi dan nakon ustajanja su me premjestili u dvokrevetnu sobu, u blizini je tuš i dva WC-a. Sobe su lijepo uređene, u svakoj je i umivaonik, a u tom dijelu je smješten i jedan apartman (onaj koji se plaća 850 kn/dan). Sve u svemu, što se tiče smještaja, nemam nikakvih zamjerki, osoblje je bilo ljubazno, koliko vi interesa pokažete za bebu, dojenje i slično, toliko informacija i dobijete. Ukoliko osjećate bolove, možete dobiti tabletu ili injekciju bez problema, čak vas 2 puta dnevno (ujutro i navečer) pitaju je li vam što treba (moja kolegica je nedugo rodila carskim rezom u jednoj drugoj zagrebačkoj bolnici i nakon odlaska s intenzivne njege nije mogla dobiti ništa protiv bolova, već joj je muž donosio tablete).
Djeca su s mamama većinu dana i to je zapravo najveća prednost carskog reza: stignete se upoznati i pomaziti s djetetom, a dječje sestre vam mogu puno pomoći oko dojenja, ako to želite (u sobi do moje je bila žena koja uopće nije htjela dojiti, i cijelo vrijeme je bila našminkana i ulickana….bez komentara). Zapravo, koliko ste vi zainteresirane, toliko vam osoblje i pruža. Meni je dječja sestra čak pomogla izmasirati grudi i izdojiti se (kad sam imala navalu mlijeka), hrabrila me jer su mi u grudima nastale bolne kvrge i na mom odlasku iz rodilišta ponosno komentirala kako sam uspješno savladala dojenje – dakle, definitivno jedan vrlo topli ljudski odnos, ako se i vi tako postavite prema sestrama.
E a sad malo o negativnim stvarima: one se ne odnose niti na bolnicu, niti na osoblje, već na same rodilje. Uzalud sva briga medicinskih sestara kad se rodilje rijetko tuširaju i slabo brinu za higijenu (žena u mojoj sobi je u dva dana jednom oprala zube, jednom se istuširala ali se zato obilno dezodorirala?!?). Što da uopće pričam, u sobama je temperatura 25 stupnjeva, ispod donje plahte je najlon tako da se noću obavezno preznojite, a ujutro na tuširanju nikad nije bilo gužve, iako je samo jedan tuš. Rijetko tko je u tih 6 dana promijenio spavaćicu, ali OK, ne moraju sve rodilje imati tri spavačice, možda si to financijski ne mogu priuštiti, ali 6 dana u istoj spavačici, uz curenje mlijeka i svakodnevno preznojavanje je ipak previše. Možda sam ja baš naletila na neku čudnu kombinaciju rodilja, ali kad sam vidjela razbacane uloške po WC-u, pitam se kolika je uopće prosječna kultura nas Hrvata.
Evo, to je moje iskustvo: sve pohvale za Petrovu!