Znalo me zatezati u trbuhu, posebno na dodir, i to više pri kraju kako se bližila punkcija. Imala sam osjećaj da su jajne stanice oooogromne. Bilo mi je nekad nezgodno u autu, po putu do St (tamo sam obavljala i sve folekulometrije). Ali mi je to znalo biti uglavnom kad bi imala više jajnih stanica. Ne mora tako tebi biti. I definitivno nije bilo neizdrzljivo. Tu stvarno nema pravila. Punkcija me je recimo više bolila kad sam imala 5 jajnih stanica nego kad sam imala 19. I gore sam podnosila blagu stimulaciju tabletama (letrozol i klomifem), nego ful stimulacju sa inekcijama pergoveris. Stvarno nema pravila.
Ali sjećam se da mi je prvi postupak bio najdraži, neki poseban osjećaj me držao. Leptirice, možda i bolje da nisi prošla do sad postupke. Ja imam, a vjerujem i većina drugih cura, traume od prijašnjih postupaka pa mozda i pušemo na hladno i kad ne bi trebale... I stalno pokušavamo biti koji korak unaprijed. To zna biti naporno za sve oko nas i nas same... Hehe
Ipak, mislim da mi najbolje poznajemo svoje tijelo i treba ga slušati i ne prepustiti sve slučaju. Treba reći svoje mišljenje i postavljati pitanja. Ja sam imala sreće pa mi je do sad mpo dr bio po tom pitanju dobar i našli smo se bili na istoj valnoj duljini. Mislim da je važno imati povjerenje u doktora i biti što više opušten. Dr. L mi je ostavio dobar dojam i nadam se da će s njegove strane biti sve ok. A ono drugo je u božjim rukama... Zato Leptirice, sve to što osjećaš je normalno i ne sekiraj se, samo kul i odradit ceš to!