Pretjerivanje u sigurnosti?

[spajalica]

meni se cini da svi roditelji kod prvog djeteta u necemu pretjeruju, ali za to nadju uvijek tako dobro objasnjenje da ljudima oko njih to zvuci ili ili .
cesto tu na forumu se nadje na PDF-u od 0-1 puno takvih pitanja, a valjda svi trebamo prerasti te strahove.
sem za uticnice stavila sam zastitu na stolicu u dnevnom boravku i kemikalije van dosega djece.
spuzviom mi je bilo suludo oblijepiti bilo sto i kao sto rece pomikaki trebala si mu reci a tim povecava opasnost od gusenja.

OT litala dobro nam se vratila

[rahela]

meni se cini da svi roditelji kod prvog djeteta u necemu pretjeruju, ali za to nadju uvijek tako dobro objasnjenje da ljudima oko njih to zvuci ili ili .

ja moram priznati da sam i ja pomalo pretjerivala kad je Roko bio mali, a kao "dobro objašnjenje" mi služi to da je imao hipotoniju i nije imao apsolutno nikakve reflekse (npr. rukice pred sebe kad pada)
dakle, obrane - 0 bodova - kad bi padao iz sjedećeg stava, padao bi direkt na leđa i glavu, ruke nisu išle naprijed kad bi se popiknuo kad je počeo hodati
ali, opet nije mi baš padalo na pamet oblijepiti kuću spužvama
dugo, dugo je hodao svijetom sa barem jednom šljivom nasred čela

inače u bližoj obitelji imam primjer ne baš toliko drastičan, ali vrlo blizu ovome iz martinog posta
danas je to 10 godišnjak koji ne znam jel se ikad popeo na ijedno drvo (a moj bivši hipotonični 5 godišnjak se penje) i hrpa sličnih primjera

[Sanja]

Prema vašim opisima uobičajene i pretjerane brige o sigurnosti, svrstavam se u uobičajenu, međutim, često o tome raspravljam s mm-om koji je, po mom mišljenju, preopušten. Njegovo preopušteno poimanje sigurnosti ide u tom smjeru da zapravo potcjenjuje dječje sposobnosti, pa ne reagira kako bi trebao.

Npr. Fiona se kao beba već s tri mjeseca okretala na bok i s leđa na trbuh, pa natrag. Bilo je samo pitanje vremena kad će pasti na pod. Ja sam joj, kad bih je uspavala na bračnom krevetu, stavila smotani pokrivač koji je na rubovima kreveta glumio ogradicu. Naravno, mm je na to odmahivao rukom u stilu "vidi je, pretjeruje", naravno da nije stavio ništa uz rub kreveta ("jer je ona još premala") i naravno da je dijete odletjelo na pod.

Nakon njegovog čuvanja djeca su (kad su bila manja) gotovo redovno završavala s masnicama od raznih padova i udaraca, s jednog rođendana otišli su direktno u Klaićevu snimati nosnu kost, bilo je šivanja usnice i svega. Meni se to nikad nije dogodilo, ali ja, jelte, pretjerujem.

Postoji toliko stvari koje su izvan naše kontrole, pa mislim da je dobro (i mudro i razborito) pobrinuti se barem za one koje nisu.

[Lucija_Zg]

nemam poseban komentar na konkretan slucaj iz prvog posta vec samo mogu nadovezati se s jednim danasnjim "prisluskivanjem" u parku.
naime, igram se s deckima u snjegu a jedna mama govori svojoj djeci: ne bacajte se u snijeg, moglo bi svasta biti ispod sto te moze ubiti, padnes na sipku i probije ti oko....ja sam bila u soku jer sam odmah "vizualizirala" sto je ova rekla i ptala sam se isto jel pretjeruje...i ja dosta pazim da decki ne rade gluposti ali neidem bas u takvo zastrasivanje.

[suncokret]

Postoji toliko stvari koje su izvan naše kontrole, pa mislim da je dobro (i mudro i razborito) pobrinuti se barem za one koje nisu.

i ja mislim tako

mnogi bi rekli da sam preoprezna
čak sam i spužvu stavljala na pod (pokrivenu, da ne mogu otkinuti komadić, naravno)

imati dvoje djece koji prohodavaju nije baš jednostavno, pa smo dnevni boravak dok su blizanci prohodavali pretvorili u poligon za vježbanje, time su djeca dobila slobodu kretanja i mogli su padati bez brige, a ja nisam osijedila od muke
imamo i par nezgodnih ćoškova koje smo isto zaštitili i klinci su se mogli natjerivati po stanu bez opasnosti da se netko ozbiljno ozlijedi

mislim da puno ovisi i o karakteru djeteta, blizanci su oduvijek živi i neprestano u trku, dok je curka puno opreznija i zbog nje nismo poduzimali neke neuobičajene mjere zaštite

a što se tiče spretnosti, po meni je najvažnije djeci omogućiti slobodu kretanja i istodobno ih zaštiti od ozbiljnih ozljeda, jedno šivanje sigurno lošije utječe na djetetovo samopouzdanje nego zaštićeni rub stola