ja ne pretjerujem, zapravo moji i mm-ovi roditelji nas optužuju da smo pre-neoprezni.
naravno da ne može doći do lijekova, kemikalija...
Ništa osim nekih utičnica nisam zaštitila. pa neću je držati pod staklenim zvonom, pobogu?
I što sam zapravo primijetila? da je puno pažljivija od puno druge djece. valjda se toliko puta udarila, skliznula, pala da je naučila paziti. Kad je s mm-om i sa mnom nikad joj se ništa ne dogodi, ali kad je s bakama onda redovito pada, udara se, oguli koljena itd.
Oni non stop upozoravaju pazi, past ćeš, udarit ćeš se, pum ćeš, pazi glavu itd. Ne daju joj da hoda sama po stepenicama (iako se već 10 mjeseci penje sama na 2 kat, i isto tako spušta. Uhvati se za ogradu/zid i ide, i nikad nije pala) - drže je za ruku kad je vode po stepenicama, tj. više je vuku nego vode, a ona tako ne zna hodati i non stop pada.
uvjerena sam da ako non stop trčiš za djetetom i govoriš mu da pazi (i sve oko njega zaštitiš da mu se ne može ništa dogoditi), dijete neće biti u stanju paziti samo na sebe (jer će misliti da mu se ništa ne može dogoditi)
