Meni se čini da smo oprezniji od većine ljudi koje poznajem, ali lijekovi su u ladici koju može otvoriti, nikakve ladice nemaju zaštite, kemikalije i deterdženti su u kupaoni po podu itd, jednostavno zna da se to ne smije. S druge strane kod mene je pravilo, a što primjećujem da većina ne radi tako, da dijete te dobi (2,5 god.) nikad ne smije biti bez nadzora. Znači nema šanse da ode u drugu sobu i radi nešto a da ja ne vidim što radi, nije uvijek ni svjesna da ju vidim.

Što se tiče padova, dosta je pazimo jer nije baš najspretnija i dosta je smotana, pa smo npr. maknuli u kut stakleni stolić koji je prije bio nasred sobe zato jer stalno po stanu trči, pa se popikne na igračku kojih je pun pod i onda padne i raspali s glavom po kauču. Jednom je pala i lupila glavom po drvenoj kutijici s dosta oštrim rubovima pa je imala ogrebotinu na licu i malo je falilo da si ne ozlijedi oko, pa mičemo take stvari. Zna pasti ali kad trči iz sobe u sobu ko pomahnitala onda se teže kontrolira, i muka mi je svaki put kad preleti kroz vrata jer mislim da će se zabiti u štok.

Priznajem da ju dosta upozoravamo da mora paziti i ne mislim da ima u tome nešto loše. Kad je vani, ona pazi drugu djecu koja hodaju ko muhe bez glave i govori im da se ne smiju približavati ljuljački kad se neko ljulja, da ih ne udari.